Autobus iz Lipika kretao je put Zagreba u četiri sata ujutro, a jedna je putnica u njemu budno pazila na lonac pun sarme. Kada bi stigla, odnijela bi ga u svoju malu studentsku sobicu te cijeli tjedan podgrijavala čekajući subotu i vikend te povratak baki u Lipik. Studentica je bila Jadranka Kosor.
Baka Terezija imala je posebnu ulogu u Jadrankinu životu. Od nje je saznala buduća saborska zastupnica i sve tajne kulinarstva jer je baka smatrala da svoju curicu treba naučiti svim vještinama. A kuhanje je u tome imalo važno mjesto. Kada joj je bilo četiri-pet godina, Jadranka je dobila pravo malo suđe u kojem je kuhala sve što i njezina baka. Terezija je tako, npr., na stolu imala veliku dasku na kojoj je mijesila tijesto za kolače, a pokraj nje na dječjem stolčiću Jadranka je imala svoju malu daščicu i mali drveni valjak te je oponašala baku. Tu je svladala majstorstvo spremanja orehnjače, makovnjače, raznih štrudla. Posebno mjesto u toj bakinoj školi imala su tzv. siromaška jela: krumpir juha, noklice s jajima, grenadir marš (tijesto s krumpirima), krpice sa zeljem... A znate li što su tačkrle? To je slatki specijalitet od tijesta i pekmeza. Tačkrle su zakon - brzo, jeftino i za prste polizati. Pa rezanci s makom ili orasima...
Pogačice od krumpira bile su za nju simbol toplog doma. Naime, autobus kojim se vraćala u Lipik svaku subotu stajao je samo minutu od njene kuće. U tih šezdeset sekundi baka je iz pećnice vadila pogačice, koje bi onako vruće čekale Jadranku već na vratima, a val mirisa širio se sve do dvorišta.
- Tim pogačicama kompenzirala sam sve frustracije u to vrijeme i nostalgiju za kućom. No i udebljala sam se od njih deset kilograma.
Baka je uvijek imala bar dva pajceka, a vrijeme kolinja za Jadranku je uvijek bilo traumatsko. S pajcekima bi se, naime, uvijek sprijateljila. Prisjeća se velikog uzbuđenja koje je tada vladalo u kući, ali i snijega koji je znao svojim gustim pokrivačem zabijeliti dvorište. Dizali su se u 3 sata ujutro te u dvorištu u mraku stavljali na vatru velik kotao s vodom. Iskre iz vatre letjele su na sve strane. Tada bi dočekivali mesare i častili ih rakijom s medom, a u devet sati spremao se doručak - dinstana jetrica. Do navečer sve je trebalo biti pospremljeno i čisto jer se pripremala večera za prijatelje. Baka i Jadranka zajedno su pekle krmenadle te kobasice, od krvavica do pečenica, sve dok ne bi porumenjeli. Posebno se dinstalo kiselo zelje, a spremala se palenta i krumpir. Do sjedanja za stol trebali su biti gotovi i čvarci, te salenjaci s pekmezom.
Te običaje, zamamne mirise i toplu atmosferu doma nastoji prenijeti svome sinu Lovru i u tome ima uspjeha. Za Lovru joj ništa u životu nije teško napraviti, pa tako ponekad, kad se s posla vrati i poslije 22 sata, sprema mu pitu od sira. A kada Lovro osjeti poznati miris, koji se zamamno širi po stanu, izlazi iz svoje sobe i šali se: "Mama se vratila".
Kada govori o kuhanju i svojim specijalitetima, sugovornike jednostavno zatrpava receptima. Komentirati sve to nismo niti stigli, jer naše su žlijezde slinovnice u tim trenucima gurmanske nirvane radile punom parom. Za čitatelje "Večernjaka" spremila je "lazanje na slavonski način". A da bi ručak "a la Kosor bio pun, kao poslasticu daruje recept za Bijelo brdo.
Piše DARKO ĐURETEK
Otvori KEKS Pay
