Jedna njegova knjiga koja nije prevedena na hrvatski počinje ovom rečenicom: “Tražio sam savršeno mjesto za umiranje.” Pred Prvi maj sve ozbiljne svjetske agencije, radio stanice i televizije objavile su vijest da je umro u svome bruklinskom domu, od “posljedica raka pluća”. Sve ozbiljne europske i američke novine, a ima ih još uvijek, i sva je prilika da će ih u sretnijem i slobodnijem dijelu svijeta i u buduće biti, angažirale su najbolje svoje pisce da ispripovijedaju priču o njegovu životu i djelu. O smrti se izvan fikcije nema što reći.
Naravno da je vijest najprije objavljena na elektronskim platformama, takozvanim informativnim portalima, ali taj podatak u ovom je slučaju bez većeg značaja. Smrt pisca malo znači ovisnicima o internetskom informiranju, jer takvi, sva je prilika, slabo čitaju knjige. I na tim platformama jedva da se i o čemu, pa tako i o smrti, kaže više od rečenice ili dvije - i to s barem jednom faktografskom greškom. Ali u ovom slučaju činjenica da je vijest o smrti najprije objavljena na portalima manje je važno iz još jednog razloga.
“Nemam kompjutor. Nemam mobilni telefon. Ja sam offline. Ne želim biti dio toga. Znam da je internet stvorio čudesne mogućnosti i da postoje mnoge prednosti u odnosu na tradicionalne oblike komuniciranja. Ali internet je opasan. Jako je štetan, jer brže širi više laži nego ijedan medij u povijesti svijeta. Nije reguliran i pružio je neograničenu moć lažljivim luđacima”, rekao je u intervjuu prije četiri godine
Otvori KEKS Pay
