Pitanje je naizgled jednostavno, ali je u Hrvatskoj, zemlji bogatoj narječjima, dotaknulo žicu mnogima: 'Jeste li prilagodili dijalekt mjestu u koje ste doselili?'. Postavila ga je korisnica Reddita, 'kontinentalka' koja već godinama živi na moru, no i dalje joj je neprirodno reći 'šugaman' umjesto 'ručnik'. Njena prijateljica, s druge strane, ne samo da je odmah usvojila ikavicu, već će u razgovoru s osobom iz Srbije automatski prijeći na ekavicu. Ova borba između očuvanja vlastitog govora i prilagodbe okolini iz poštovanja - pokrenula je žustru raspravu koja je otkrila dublju društvenu i psihološku pozadinu.
Jeste prilagodili dijalekt mjestu u koje ste doselili?
by u/smola-nije-barut in askcroatia
Komentari su se brzo podijelili u dva tabora. S jedne strane su oni koji svoj dijalekt vide kao neodvojivi dio sebe. 'Zavijat ću na ikavici dok ne crknen', odlučno je poručio jedan korisnik, dok je drugi dodao: 'Ne dam svoj šokački ni za što'. Mnogi su takvu prilagodbu nazvali neprirodnom, pogotovo kad netko tko nije iz Zagreba 'krene forsirati purgerski naglasak'. Raspravu je začinila i jedna korisnica svojom anegdotom: 'Moj bivši muž radi u ZG i uvijek se busao u prsa kako se on svojeg 'domaćeg' govora ne srami... A onda odnekud odjednom krenule neke riječi i izrazi netipični za njegov mjesni govor. Na kraju se ispostavilo da je imao ljubavnicu iz ZG.'
Rasprava je ubrzo otkrila i osjetljivu temu odnosa prema različitim narječjima. Više korisnika primijetilo je da se govornici kajkavskog narječja često brže prilagođavaju i prelaze na standardni jezik, dok Dalmatinci svoj govor ponosno čuvaju bez obzira na to gdje se nalaze. '95 posto Dalmatinaca ostane govoriti dalmatinskim u Zagrebu, 95 posto kajkavaca se prebaci na književni', ustvrdio je jedan komentator.
Ovo zapažanje potkrijepljeno je i osobnim iskustvima. Jedna je korisnica podijelila priču o kolegici iz Čakovca koju je profesorica na fakultetu ukorila zbog načina govora, dok, kako kaže, nikada nije čula da je netko ukorio Dalmatinca zbog naglaska. 'Kod nas vlada to neko mišljenje gdje se na kajkavski gleda s prijezirom, dok je dalmatinski čak poželjan', zaključila je, otvarajući pitanje društvenog prestiža pojedinih dijalekata.
Dok se neki svjesno trude zadržati svoj govor, drugi kažu da im se prilagodba događa automatski. 'Nesvjesno krenem pričati kao ljudi s kojima se družim, samo mi dođe', napisao je jedan korisnik, a drugi je to objasnio kao 'code-switching', normalnu sociolingvističku pojavu. Ovaj fenomen stručno se naziva Teorija komunikacijske akomodacije. Prema njoj, ljudi nesvjesno ili svjesno mijenjaju svoj govor kako bi se približili sugovorniku i tako stekli simpatije, ili pak naglašavaju razlike kako bi istaknuli svoj identitet. Autorica objave svojim zadržavanjem govora pokazuje da bi sačuvala autentičnost, dok se njezina prijateljica prilagođava za lakše uspostavljanje društvenih veza.
Na kraju, čini se da nema univerzalnog odgovora. Bilo da se radi o svjesnom čuvanju identiteta, nesvjesnoj mimikriji ili pragmatičnoj odluci da se u pekari kaže 'vrećica' umjesto 'škartoc' kako bi se izbjegla zbunjenost, ova Reddit rasprava dokazala je da je jezik mnogo više od samih riječi - on je odraz našeg porijekla, karaktera i načina na koji se povezujemo sa svijetom oko sebe.
Otvori KEKS Pay
