Kad se danas spustite na poluotok Vižulu u srcu Medulina, dočekat će vas borovi, šljunčane staze i poneki informativni panel. Turisti prolaze, fotografiraju kamene ostatke i nastavljaju prema plaži. Malo tko zastane dovoljno dugo kako bi shvatio na čemu stoji – na ostacima jedne od najluksuznijih maritimnih vila na čitavoj istočnoj obali Jadrana, građevine koja je nastajala od doba cara Augusta do vremena Justinijana, punih pet stoljeća neprekidnog života, luksuza i proizvodnje. Medulinski zaljev, taj razgranati morski rukavac između rta Kamenjak i poluotoka Marlera na krajnjem jugu Istre, bio je u antici nešto posve drukčije od onoga što je danas. Dok ga suvremeni svijet percipira kao turističku destinaciju s marinama i kampovima, Rimljani su u njemu vidjeli savršen spoj zaštićene luke, plodnog zaleđa i strateškog položaja na pomorskom putu koji je iz Tršćanskog zaljeva vodio prema otocima i dalje niz Jadran. Upravo tu, na uzvisinama i rtovima oko zaljeva, niknuo je čitav sustav vila: na Vižuli, u Pomeru, na Marleri, Bijeci, Pošesima, Fineri i Bodulašu, koji svjedoči o duboko organiziranom rimskom pristupu iskorištavanju prostora.
Disertacija Kristine Džin, nekadašnje ravnateljice Arheološkog muzeja Istre, prvi je sustavni znanstveni rad koji Medulinski zaljev promatra kao jedinstvenu cjelinu, a ne kao zbirku pojedinačnih nalazišta usputno kontekstualiziranih istraživanjima Pule i okolice. Kombinacijom terenskog rada, analize dokumentacije i reinterpretacije dosadašnjih nalaza Džin je otkrila da vile oko zaljeva nisu bile izolirane građevine bogatih Rimljana, nego čvorišta složenog gospodarskog sustava u kojem su luksuzna rezidencija i proizvodni pogon činili nerazdvojivu cjelinu. Najimpresivniji lokalitet u zaljevu svakako je vila na Vižuli. Njezini arheološki tragovi rasprostiru se na 24 hektara, a nalazište je kontinuirano naseljeno od neolitika. No tek u rimsko doba prostor dobiva svoju monumentalnu formu. Vila je građena u četiri terase koje prate prirodni nagib terena prema moru, s impozantnom zapadnom fasadom ukrašenom visokim stupovima s jonskim kapitelima. U njoj su dosad otkriveni crno-bijeli mozaici iz 1. i 2. stoljeća, višebojni mozaik u termalnom dijelu iz 4. stoljeća, dvanaest vrsta mramora, sofisticirani sustav podnog i zidnog grijanja kroz keramičke cijevi te čak osamnaest prostorija namijenjenih kupanju, rekreaciji i društvenim okupljanjima.
Zbog prirodnog podizanja razine mora, od oko dva milimetra godišnje, trećina vile danas se nalazi pod vodom. Podvodna arheološka istraživanja otkrila su ostatke pristaništa u zapadnom dijelu poluotoka, odakle su stanovnici isplovljavali prema drugim rezidencijama u zaljevu. U blizini, na nalazištu Burle, otkrivena je nekropola s 312 istraženih grobova u kojima su pronađeni zlatni i smaragdni nakit te najfiniji stakleni predmeti kao svjedočanstvo o ljudima koji su tu živjeli i umirali. Povijesni izvori i žig s natpisom “Aqvilae/Oclatinae” pronađen na lokalitetu potaknuli su pretpostavku da je vila mogla pripadati obitelji povezanoj s carskim dvorom, možda i samom Krispu, sinu Konstantina Velikog. Legende o Krispovoj vili žive u Medulinu i danas, a istraživanja sugeriraju da je u 3. i 4. stoljeću na Vižuli zaista postojala monumentalna carska palača.
No vile Medulinskog zaljeva ne mogu se razumjeti bez šireg konteksta rimske gospodarske mašinerije u Istri. Plinije Stariji, rimski prirodoslovac iz 1. stoljeća, svrstao je istarsko maslinovo ulje na drugo mjesto po kvaliteti u čitavom Carstvu, odmah iza ulja iz Venafra južno od Rima, izjednačivši ga s uljima jugozapadne Španjolske. Rimska aristokracija počela je masovno ulagati u istarska ruralna imanja od početka 1. stoljeća. Model je bio jednostavan, ali izuzetno učinkovit: bogati vlasnici sadili su maslinike, gradili preše i mlinove, podizali radionice za proizvodnju amfora u kojima se ulje čuvalo i transportiralo, a uza sve to gradili i raskošne maritimne vile na obali. Proizvodni proces bio je potpuno zaokružen – od stabla masline do amfore na brodu. Istarski se oleum zatim izvozio u sjevernu Italiju, u provincije duž Dunava, na područja današnje Švicarske, Austrije, Mađarske, pa sve do Rumunjske i Bugarske. Medulinski zaljev sa svojim zaštićenim vodama bio je savršena polazna točka za tu distribucijsku mrežu.
Koliko je ta proizvodnja bila ozbiljna, ilustrira otkriće u obližnjoj Barbarigi: rimska uljara s dvanaest tijesaka, jedna od najvećih u europskom dijelu Carstva. Za usporedbu, antički su pisci već pet do šest tijesaka smatrali oznakom velikog proizvodnog pogona. Slične uljare takvog kapaciteta dosad su pronađene samo u Libiji, Tunisu i Alžiru, a odnedavno i na istarskoj obali. Rimske vile Medulinskog zaljeva dokaz su da je južna Istra prije dva tisućljeća bila gospodarski i kulturno uključena u mediteranski sustav na razini koja se ponovno dostigla tek u moderno doba. Vila na Vižuli, s podnim grijanjem, vodovodom, kanalizacijom i privatnim termama, po standardu života konkurirala je onome što danas nudimo u luksuznim hotelima. A sve to još prije osamnaest stoljeća.
FOTO Stigla je promjena vremena: Snijeg pada u djelu Hrvatske, zimski uvjeti na cestama, zabrana za kamione s prikolicom
Otvori KEKS Pay
