Klimatske promjene, otapanje ledenjaka, ozonske rupe... Pojave su to koje pokazuju da nešto s našim planetom nije u redu, no sami pojmovi možda ne stvaraju toliko jak osjećaj ugroze koliko to čine brojke i službeni podaci poput onih koji su objavljeni u studiji sveučilišta Aarhus iz Danske 2018. godine. Oni govore da bi, ne učinimo li nešto ubrzo, unutar jednog stoljeća moglo doći do takvog izumiranja biljnih i životinjskih vrsta od kojeg će se Zemlja oporavljati čak tri do pet milijuna godina.
U raljama politike
Ni sada situacija za koju su uglavnom krivi ljudi nije ništa bolja, a na to upozorava i Dan planeta Zemlje koji se danas obilježava. Ove se godine dan posvećen Zemlji obilježava 51. put, i to pod motom “Restore Our Earth” čime se želi ukazati na realnost i prisutnost klimatskih promjena te motivirati na veće zalaganje koje će pridonijeti boljitku.
Da bi se dokazalo da je to zaista potrebno valja samo pogledati razinu zagađenja te osvijestiti činjenicu da smo uspjeli onečistiti čak i najudaljenije i najčišće kutke Zemlje. Tako čak i fotografije Himalaje pokazuju da je taj najviši svjetski planinski lanac već pun otpada, a ponajviše je plastičnih i staklenih boca.
Svjetska rak-rana je pak zagađenje zraka, i to već desetljećima, unatoč neprestanim borbama i inicijativama za korištenje čišće tehnologije. Prvenstveno se to odnosi na automobile i svu tvorničku industriju koja proizvodi goleme količine ugljikova dioksida i time pridonosi stvaranju stakleničkog efekta, a to vodi globalnom zatopljenju. Samo tvornice stvaraju više od 50 posto stakleničkih plinova, a vozila (automobili, autobusi, kamioni...) oko 30 posto.
Osim efekta staklenika, zagađenje zraka stvara i smog te kisele kiše, koje zatim zagađuju prirodu te ugrožavaju ljude, životinje i biljke. Situacija je najteža u zemljama poput Indije, Kine i Bangladeša, a brojke pokazuju još jednu crnu činjenicu, a to je da je više od trećine svih umrlih od zagađenja zraka iz istočne Azije. Kako bi se zajednički borile protiv globalnog zatopljenja, gotovo sve zemlje svijeta potpisale su 1992. Protokol iz Kyota, a 2016. i Pariški sporazum, čime su obećale reducirati emisiju štetnog ugljikova dioksida i time pokušati očistiti zrak.
Jedine zemlje koje trenutačno nisu dio Pariškog sporazuma, a veliki su proizvođači tih emisija, su Iran i Turska dok je SAD suradnju otkazao 2017. godine tijekom mandata predsjednika Donalda Trumpa. No njegov je nasljednik Joe Biden ipak SAD vratio u sporazum odmah nakon preuzimanja dužnosti. Također, baš na današnji dan Biden organizira svjetski summit na kojemu će se raspravljati o klimatskim promjenama.
Silna stradavanja
Čovječanstvo se ništa bolje ne odnosi ni prema vodama, što je zabrinjavajuće s obzirom na to da nam je od sveukupnih rezervi slatke vode, dostupno samo jedan posto! Dušik i fosfor, koji se inače pronalaze u zraku, bez problema se tope u vodi, i to preko kanalizacije, gnojiva, pesticida i drugih štetnih tvari koje završavaju u rijekama i morima.
Vodu je, kažu znanstvenici, najlakše zagaditi upravo zato što je većina tih štetnih tvari u njoj lako topiva, a zbog toga je i teško golim okom primijetiti kada nije zdrava za piće. Treba spomenuti i to da se više od 85 posto otpadnih voda vraća u okoliš a da prethodno nisu filtrirane ili očišćene, a u nekim se zemljama ta brojka penje i do 95 posto. Osim oku manje vidljivih tvari, u svjetske vode dospijevaju i goleme količine plastike koje potom završavaju u utrobi riba, ptica i svih drugih životinja. Neka istraživanja predviđaju da bi, po težini, do 2050. godine u svjetskim morima moglo biti više plastike nego riba.
Također, zagađeno je i Zemljino tlo, što je posebice opasno jer, za razliku od vode i zraka, zemlja nije obnovljivi svjetski resurs. Najveća je šteta počinjena u industrijski najrazvijenijim zemljama, odnosno u SAD-u, Europi i Kini. Pritom su najveći problem kemikalije koje obradom tla ulaze duboko u zemlju, kao i teški metali iz tvornica. Tako je, primjerice, izrazito opasan problem zagađenje zemlje arsenom i olovom.
Osim toga i uništavanje svjetskih šuma znatno pridonosi stvaranju gole, neobradive zemlje. Rezanjem drveća, naime, tlo gubi vegetaciju koja ga čini plodnom, pa s vremenom postane neiskoristivo i, što je još gore, nenastanjivo za milijune životinjskih vrsta. Također, treba napomenuti da se tlo zagađuje i nepravilnim zbrinjavanjem otpada; milijarde tona otpada odlažu se na zemlju ili u zemlju te s godinama raspadanjem završava i u podzemnim vodama.
Zagađenja su golema te gotovo više i nema dijela Zemlje koji nije time pogođen pa se može zaključiti da samo jedan dan u godini nikako nije dovoljan za brigu o tome. Zato je vrijeme da svih 365 dana u godini postanu – dani našeg planeta.
Zbog otapanja ledenjaka strepe svi dijelovi svijeta
Zagađenje zraka glavni je uzrok zatopljenja te stoga i otapanja svjetskih ledenjaka. Izgaranje fosilnih goriva i stvaranje efekta staklenika podiže temperaturu zraka svuda u svijetu pa zbog toga i dolazi do te opasne posljedice. Štoviše, to se događa takvom brzinom da znanstvenici predviđaju da će himalajski ledenjaci nestati već do 2035. godine. Rezultat su poplave u područjima oko njih, smanjenje udjela soli u svjetskim morima i podizanje razine vode, a to opet dovodi do kobnih posljedica poput nestanka koralja i uništavanja cijelih ekoloških sustava i brojnih životinjskih i biljnih vrsta.
Sada je prošlo dovoljno vremena da provjerimo procjene i prognoze od prije 20-30 godina. Zašto se ne napravi jedna takva rekapitulacija? Zašto se uvijek pokazuju pokazuju procjene o budućnosti bez pregleda točnosti procjena iz prošlosti?