Žene žrtve obiteljskog nasilja od danas će utočište moći potražiti u Domu Duga, čije osnivanje grad Zagreb najavljuje još od 2004. godine. Međutim, nakon duga razmišljanja o lokaciji, izabrana je baš ona u prizemlju stambene zgrade u Hrgovićima 93, tik uza glavni ulaz na ŠRC Jarun. Mjesto zaista atraktivno: lijepa četvrt, blizina jezera, najveći dječji vrtić preko puta... Nije ni čudo što je grad morao izdvojiti 850.000 eura.
No, istodobno to znači da će, umjesto u nekom mirnom kutku, dojučerašnje žrtve nasilja morati u dva ostakljena lokala i četiri atelijera (koji nisu povezani hodnikom, nego se mora izaći iz zgrade da bi se, npr., iz blagovaonice došlo do spavaćih soba) liječiti rane na tijelu i duši pred očima znatiželjnih prolaznika. Gradski ministar Zvonimir Šostar kune se kako će u Dugi štićenice provoditi sigurne dane jer će grad angažirati dva nenaoružana zaštitara. Možemo se samo nadati da će se takvi goloruki moći suprotstaviti bivšim zlostavljačima ako ovi potraže svoje odbjegle družice. Upozorenja koordinatorice Autonomne ženske kuće Neve Tölle kako izlozi nisu sigurno utočište žrtvama nasilja, gradska je vlast odbacila optužujući Tölle da je ljubomorna na njezin uspjeh...
No, osim što će boraviti u neadekvatnom prostoru, prestrašene žene imat će i neljubazne susjede. Stanari zgrade u Hrgovićima 93, nimalo suosjećajno sa zlostavljanim pripadnicama slabijeg spola, "iz straha pred nasilnim muževima" ne žele utočište u prizemlju. Reklo bi se da se sindrom "ne u mom dvorištu", umjesto na atomske centrale i odlagališta otpada, ovaj put odnosi na žive ljude, i to ne na delinkvente, nego na njihove žrtve! Dok se Duga svečano otvara, nameće se pitanje: Koliko će očajnih žena pokucati na vrata tako dubioznog ambijenta?
