Liječnika Milorada Mladenovskog upoznao sam u Velom Ižu prošle godine jer me osa ubola u usnicu – popio sam je zajedno s gutljajem Coca Cole u kojem je plivala ili se utapala. Alergičan sam na ta stvorenjca pa sam iz pizzerije pošao na drugu stranu lučice do njegova stana iznad ambulante, što je desetak minuta laganog hoda. I u to malo vremena usna mi je bila prilično natekla, a situacija je postala još ozbiljnija dok se doktor spremio, jer je, iako nije bilo jako kasno, već bio zaspao. I njegova prethodnika doktora Šimuna, živopisna lika koji nikamo nije išao bez kravate, mada je tipično nosio majice ili pak bio gol do pasa, upoznao sam prije dvadesetak godina sličnom prilikom, samo je bilo riječ o pčeli koja se zapetljala u novine pa me ubola u ruku. Mladenovski je ovih dana dao otkaz nezadovoljan kako se zdravstvene vlasti odnose prema njemu – umjesto da ga drže kao malo vode na dlanu, prošle mu godine čak nisu dali ni sobu da prespava u Zadru nakon što je s otoka dopratio hitnog pacijenta, zbog čega je prespavao u parku.