Da Europa 9. svibnja ne slavi svoj dan, Hrvatska bi se našla u čudu kako će vlastitim građanima objasniti što i oni slave toga dana. Početak ujedinjenja Europe, kojem su se i Hrvati priključili, ili završetak Drugog svjetskog rata, pobjedu antifašizma i slom nacizma? Dva Hrvata imaju o tome i dalje, ili sve više, tri mišljenja. U Europi, države slave pobjedu nad fašizmom/nacizmom; u Hrvatskoj se europski praznik slavi po sistemu kud svi Europljani, tud i mali Hrvati; nema dovoljno uvjerenja da se toga dana 1945. dogodilo nešto veliko za Hrvatsku i za Hrvate što bi vrijedilo slaviti. Jednima je propala hrvatska država, a drugima je počela nova Jugoslavija. A onda je, u nastavku, samo tjedan dana kasnije, započela na Bleiburgu druga velika hrvatska tragedija, koja se u pojednostavljenim interpretacijama pripisuje samo partizanskim vlastima. Jedno s drugim, svibanj ‘45. nije za sve Hrvate isto što je za ostale Europljane.
Fašizam je bio ono što su njegove vođe najavljivale – zločinački režim; Hitler je vodio Njemačku po svom programu. Komunizam u staljinskoj verziji obećavao je slobodu, a zaveo diktaturu; najavljivao je brda i doline, a donio siromaštvo. Između dva zla Hrvati bi morali više paziti da ne upadnu u treće
Otvori KEKS Pay
