HDZ-ov europarlamentarac Davor Stier izazvao je pravu buru u političkim krugovima samom najavom izlaska iz tiska svog politološkog eseja "Nova hrvatska paradigma". Spekuliralo se da će to biti neka vrsta novog stranačkog programa, alternativa oficijelnom programu HDZ-a. Stier to demantira. Međutim, i on je svjestan, iako to javno neće reći, da se njegova kritika sadašnjeg načina funkcioniranja hrvatskih političkih stranaka čita kao oštra kritika aktualnog stranačkog vodstva na čelu s Tomislavom Karamarkom. Vrh HDZ-a zasad ne reagira jer je zaokupljen problemima nastalim nakon "relativne izborne pobjede".
Pišete o nuždi promjena političkih stranaka koje marginaliziraju članove, ali i birače. Nije li upravo fenomen Mosta posljedica pobune protiv etabliranih stranaka?
Napisao sam da je najveća odgovornost na dvjema najvećim strankama, na HDZ-u i SDP-u koji bi morali pokrenuti reforme i modernizirati se kako bi mogli biti nositelji nove razvojne paradigme u Hrvatskoj. Paradigma ne zahtijeva veliku koaliciju, ali traži dogovor o novom strateškom cilju prema kojemu ćemo težiti u duljem periodu, bez obzira tko bude na vlasti, a tko u oporbi. Naravno, ne mogu biti potpuno objektivan kad ističem kako je upravo HDZ imao vodeću ulogu i u prvoj, državotvornoj i u drugoj, euroatlantskoj paradigmi. Želio bih da HDZ bude lider i u kreiranju ove treće razvojne paradigme koju nazivam društvene integracije. Birači Mosta poslali su poruku da nisu zadovoljni vladom Zorana Milanovića, ali poslali su poruku i nama u HDZ-u kako ih nismo uvjerili da smo alternativa. Dakle, svjesni smo da se moramo poboljšati i želimo to napraviti. Esej je napisan tijekom ljeta, kada nitko nije predviđao ovakav izborni rezultat. Međutim može se čitati i sada, bez obzira na mogući rasplet.
Udruga U ime obitelji na svojevrstan način izazvala je etabliranu politiku. Kako komentirate akcije Željke Markić?
U eseju citiram Monoda koji govori da je i u demokraciji potrebna karizma. Ona se razlikuje od karizme u totalitarnim sustavima u kojima se karizma pretvara u kult ličnosti. Demokratska karizma je cirkularna, kreće se od političkih stranaka do civilnog društva i udruga koje mogu pokretati promjene. Dobro je što se i naše civilno društvo aktiviralo. Podržao sam prvi referendum iza kojeg je stajala udruga U ime obitelji jer su tražili da se o bitnim svjetonazorskim pitanjima ne odlučuje samo običnom većinom u Saboru nego da se saslušaju i građani. Na vlasti je bila vlada lijevog centra koja je 2011. dobila ogroman legitimitet da napravi gospodarske reforme, a ne da se bavi svjetonazorskim pitanjima. Referendum o braku bio je odgovor civilnog društva.
Koliko su stavovi udruge U ime obitelji vama bliski svjetonazorski? Neki analitičari procjenjuju da ste bliži njima i tzv. pravoj konzervativnoj desnici nego parlamentarnoj desnici, pa tako i HDZ-u.
Hrvatskoj je potrebna profilirana demokršćanska snaga. Daljnji razvoj HDZ-a vidim u tom smjeru. Kada govorimo o kršćanskoj demokraciji, ne govorimo isključivo o svjetonazorskim temama, već o političkoj doktrini koja, inspirirana vrijednostima kršćanskog humanizma, nudi rješenja za aktualna društvena pitanja. Na primjer, model socijalno-tržišnog gospodarstva jedan je od glavnih postignuća europske kršćanske demokracije. Za razliku od marksista, zalažemo se za slobodno tržište i poštovanje privatnog vlasništva, ali za razliku od ortodoksnog liberalizma, smatramo da vlasništvo ima i socijalnu funkciju te da država mora osigurati svojim regulatornim ovlastima da se tržište ne okrene protiv društva, posebice onih najslabijih u društvu.
Prije nekoliko godina razgovarao sam s Tomislavom Karamarkom koji je objašnjavao zašto bi HDZ trebalo definirati ponajprije kao narodnu, pučku stranku, a ne demokršćansku. U čemu je razlika i u kojem smjeru HDZ treba ići?
Kršćansku demokraciju treba odvajati od vjeroispovijesti. Praktični vjernici mogu pripadati različitim strankama. S druge strane, među europskim demokršćanima ima ljudi koji nisu religiozni, ali prihvaćaju vrijednosti kršćanskog humanizma. Demokršćanstvo je stoga vrlo široko. Mnoge stranke u europskom političkom krilu kojem pripada i HDZ koriste naziv pučka stranka. To nije kontradikcija. HDZ je nastao kao pokret za nezavisnost i on u svom daljnjem razvoju kao politička stranka mora sačuvati inkluzivnost i otvorenost. Ovaj koncept demokršćanstva zadržava takvu otvorenost.
Kakav treba biti odnos Crkve, politike i stranaka?
Kad govorim o demokršćanskoj doktrini, ne zagovaram ideju klerikalne stranke. Naprotiv. Smatram da je klerikalizam izuzetno štetan i da nije u tradiciji hrvatskog naroda. Argentinski isusovac Leonardo Castellani jednom je rekao da svaki dobar katolik mora biti barem malo antiklerikalac. Dakle, Bogu božje i caru carevo. Crkva i država moraju biti odvojene, ali mora postojati dijalog i suradnja. Sačuvati autonomiju ne znači ići prema ekstremnoj sekularizaciji. Država mora omogućiti javnu manifestaciju vjere, a ne je svesti samo na privatnu sferu. S druge strane, Crkva ne smije ući u stranačku bitku, u borbu za svjetovnu vlast. Demokršćanske stranke u Europi nisu klerikalne, već su u nekim slučajevima bile i brana klerikalizmu.
Kako gledate na kritike koje dolaze iz dijela desnih katoličkih krugova koje se sve češće i u Hrvatskoj upućuju vašem Argentincu papi Franji?
Papa Ivan Pavao Drugi je svetac koji je imao najviše utjecaja na nas Hrvate, sasvim sigurno na moju generaciju. Kada me netko pita za papu, meni je uvijek prva asocijacija upravo on. Energično je zagovarao kraj komunističke opresije. Međutim kada gledate njegove enciklike, one slijede glavne crte društvenog nauka Crkve koje je definirao još Lav XIII. Ivan Pavao II. suprotstavlja se materijalizmu. Za vrijeme Hladnog rata on koristi sintagmu "strukture grijeha" misleći na marksistički kolektivizam, ali i na ekstremni liberalistički materijalizam. I kad danas papa Franjo govori protiv neoliberalizma, on zapravo slijedi tu istu doktrinu. On možda stavlja novi naglasak kad govori protiv ideologije otpada, kad se marginaliziraju dijelovi društva. Ekstremna desnica ili političke snage koje bi poticale koncentriranje bogatstva u rukama manjine nisu u skladu s društvenim naukom Crkve.
Kako ljudi reagiraju kad im iznosite svoje teze o društvenim paradigmama i integraciji?
Ovo su teze koje sam više puta javno iznosio na okruglim stolovima, u različitim prigodama, a sad su samo strukturirane u formu eseja. Oni koji me poznaju neće biti iznenađeni.
Jeste li davali nekome u HDZ-u da čita esej prije objavljivanja?
Prvi nacrt pokazao sam prijatelju s kojim sam generacijski blizak i koji je otpočetka u HDZ-u. Ali ako me pitate je li iz vrha HDZ-a, ne, nije, nije član Predsjedništva stranke.
Vrlo ste kritični prema političkim strankama, a posebno prema njihovim liderima.
U eseju sam naglasio da je uloga lidera iznimno važna. Voditi stranku ili vladu u biti je časna funkcija. Dakle, snažna liderska pozicija nije sama po sebi loša jer snažni lider zahvaljujući svom autoritetu može provesti reforme koje su u prvi mah nepopularne. Ja samo pozivam stranke, ne jednu pojedinačno, nego stranke općenito, da se više otvore. Demokracija je proces. Standardi demokracije prije dvadesetak godina danas nas ne mogu zadovoljiti. Danas treba ići korak dalje. Moji prijedlozi otvoreni su za raspravu, ovo nije dogmatski pristup. No, zašto ne bi članovi izravno birali sve pozicije u stranci, pa i kandidate na listama. To u drugim demokracijama već postoji. Time su članovi stranke uključeniji, a oni koji su izabrani na takav način imaju veći legitimitet. Pozicija im ne ovisi samo o tome što je to tako odlučio netko na vrhu pa ga onda može na isti način kontrolirati ili maknuti s liste na sljedećim izborima.
Ali, kad biste sada pitali bilo koga iz vrha SDP-a ili HDZ-a kako su se sastavljale izborne liste za ove izbore, svi bi se oni, na čelu s Karamarkom i Milanovićem, zaklinjali u demokratsku proceduru i govorili da je konačnu riječ imalo članstvo. A svi znamo da nije tako, da su se liste sastavljale u vrhovima stranaka i da je ključnu ulogu imala nekolicina ljudi na čelu s tim istim Milanovićem i Karamarkom. Nije li to što vi govorite čisti idealizam? Kako to razriješiti?
Institucionalno, propisujući da se sve stranačke pozicije moraju birati po principu "jedan član – jedan glas". Otvaranjem sustava odlučivanja izbijaju se argumenti onima koji kritiziraju vrh zbog izbornih lista jer će morati prihvatiti da je to bila volja većine članova. U nekim saveznim državama u SAD-u je još otvorenije pa mogu glasovati i oni koji nisu članovi stranke. Ne zagovaram to za Hrvatsku, ali smatram da je potrebno više uključiti članove i tako demokratizirati stranke.
Kako se praktično može kontrolirati moć lidera i sprječavati eventualne zloupotrebe o kojima pišete u eseju?
Time što će se veća moć dati članovima. Oni bi mogli izravno birati sve stranačke dužnosnike i kandidate stranke za lokalne, nacionalne ili europske izbore prema principu "jedan član – jedan glas". Time će se povećati legitimitet izabranih dužnosnika, ali i smanjiti moć lidera ili užeg vodstva da stranku kroje prema svojoj mjeri.
Bivši predsjednik Ivo Josipović svojedobno je predlagao da se unutarstranački život regulira zakonom...
Čini mi se da su njegovi prijedlozi bili više usmjereni na regionalizaciju. Osim toga, on ih je predstavio kao kandidat za reizbor, a ne na početku predsjedničkog mandata, što bi imalo više smisla. Sada je važno otvoriti raspravu o novoj paradigmi nakon parlamentarnih izbora jer se mora promijeniti sustav koji neki ekonomisti nazivaju ortačkim ili klijentelističkim kapitalizmom. Govorimo da smo prešli iz socijalizma u sustav slobodnog tržišta, ali nije tako. Mi imamo klijentelistički kapitalizam u kojem pravog slobodnog tržišta zapravo i nema zbog toga jer su političke institucije previše zatvorene, a preko njih i ekonomske. Većina građana ostaje marginalizirana. Zato i predlažem da nova razvojna paradigma bude društvena integracija, odnosno veće uključivanje građana u političke i ekonomske institucije.
Kako vidite stanje u HDZ-u sada nakon izbora?
Sigurno ćemo o tome raspravljati u tijelima stranke kad završi proces formiranja parlamentarne većine. To je vrijeme i forma za raspravu i detaljniju analizu izbora. Raspravu nećemo voditi preko novina.
Ali preko novina je već lansirana mogućnost kandidature vašeg bruxelleskog kolege Andreja Plenkovića za mjesto predsjednika HDZ-a.
On je odgovorio na to pitanje na tragu mog prethodnog odgovora. Kad dođe vrijeme, on će kao i tijela stranke razmotriti cjelokupnu situaciju.
Hoćete li se vi kandidirati za neku funkciju u vrhu HDZ-a?
Ne, to vam odmah mogu reći, ja nemam nikakve ambicije biti kandidat za čelno mjesto ili za čelna mjesta u stranci. Moja je ambicija pomoći u doktrinarnom profiliranju HDZ-a. Pritom moram reći da esej nije stranački program nego prijedlog iz mog kuta gledanja o tome kako bi trebala izgledati nova razvojna paradigma cijele Hrvatske. Paradigma postaje paradigma ne kad je prihvati samo jedna stranka nego kad to postaje vrijednost koju prihvaćaju svi relevantni čimbenici.
Dakle, vi se nudite za ideologa stranke?
Nekima te stvari leže više, nekima manje. Postoje kolege koje su više za operativne poslove i to je legitiman, važan i nužan dio politike. Mislim da ja mogu dati određeni doprinos u ponudi ideja i doktrinarnom razvoju. Za to nije potrebna neka posebna funkcija, a ni titula ideologa. Kao član stranke i kao zastupnik HDZ-a u Europskom parlamentu smatram da mogu dati svoj doprinos.
Kakvo je stanje u drugim strankama? Kako je u SDP-u?
Sve stranke moraju biti demokratski organizirane unutar sebe. U doktrinarnom smislu, Zoran Milanović imao je priliku razvijati SDP u smjeru moderne europske socijaldemokracije, ali on to nije učinio. To je problem ne samo za tu stranku nego i za društveni, gospodarski i politički razvoj Hrvatske. Na izborima 2011. dobio je jasan mandat hrvatskih građana da napravi reforme u gospodarstvu. Mogao je to napraviti sa socijaldemokratske pozicije kao što je to u Njemačkoj napravio Schröder, svojedobno i Tony Blair u Velikoj Britaniji. Međutim nije bilo nikakvih pomaka. On je lavirao, ali tijekom njegova mandata nije bilo nikakvih strukturnih promjena. SDP se politički nije dalje razvijao. Ja sam kršćanski demokrat, ali smatram da Hrvatskoj treba i autentičnija socijaldemokracija.
Mislite li doista da se sudbina onih koji drukčije misle od svojih stranačkih lidera, nekih budućih političkih disidenata, može promijeniti dekretom?
Nužna je politička volja. Mora se stvoriti konstelacija uvjerenja, politička atmosfera, svijest da je to potrebno. Kako mladež CDU-a može demonstrirati protiv kancelarke Merkel a da poslije toga nitko ne bude sankcioniran? Nije bilo sankcija jer oni dijele iste demokratske i demokršćanske vrijednosti.
Mislite li i danas da je HDZ pogriješio kad je izbacio Jadranku Kosor iz stranke ili pustio Prgometa da sam ode?
Stranačka tijela donijela su odluke koje sam dužan poštovati. Mogao sam izreći svoje mišljenje tijekom rasprave unutar stranke i to sam i učinio. To je trenutačno stanje. U eseju, međutim, zagovaram zakonske promjene koje bi ubuduće suzile prostor za ovu praksu izbacivanja koja je toliko raširena u Hrvatskoj.
Možete li zamisliti da Mladež HDZ-a demonstrira protiv Karamarka?
Hrvatska demokracija još nije dosegla istu razinu razvijenosti kao njemačka, ali moramo tome težiti, i to ne samo u HDZ-u. Netko će mi reći: mi smo Hrvatska, a ne Njemačka. Ali ja se ne mogu zadovoljiti time što je stupanj razvoja u Hrvatskoj nešto viši od onoga u naših susjeda na istoku. To nije dovoljno i to ne želim za svoju djecu. Želim da uđemo u krug najrazvijenijih. Ne prihvaćam povijesni determinizam, da živimo u ovom podneblju, da smo takvi kakvi smo i da se ne možemo promijeniti. Prije samo sto godina u Finskoj su ljudi umirali od gladi, a danas je Finska jedna od najrazvijenijih zemalja na svijetu. Zašto? Donijeli su određene odluke i stvorili jake institucije. Integrirali su građane Finske tako da svatko može pridonijeti zajedničkom dobru i domovini. Može i Hrvatska.
>> U Hrvatskoj treba otvoriti političke institucije i dopustiti protok ideja i ljudi
>> Most, Stier i Picula osvježenje su za Hrvatsku
Svi oni koji misle da se Stier sada slučajno javlja gadno griješe. Udara čovjek, uz svesrdnu podršku medija, po Karamarku jer je sada naranjiviji. U okolnostima kada je HDZ-u svaka pomoć potrebna on udara podmuklo, a Plenković čeka. Zanimljiva je ta medijska podrška HDZ-ovcu. Zadnja takva je bila Sanaderu. Pametnome dosta.