Bila je to veličanstvena večer u kojoj smo možda prvi put čuli Gotovčevu i Gundulićevu “Himnu slobodi” onako kako treba... kao sjajno umjetničko djelo kojem priliči da okruni program sastavljen od majstorskih opernih ulomaka Glinke, Čajkovskog, Borodina, Puccinija, Leoncavalla, Verdija i Wagnera.
Prethodnu sam rečenicu prije četiri godine napisao u kolumni o koncertu Orkestra Münchenskog radija i Zbora Bavarskog radija koji su pod ravnanjem maestra Ivana Repušića na kraju koncerta u ciklusu “Lisinski subotom” kao drugi dodatak zanosno izveli antologijsku Gotovčevu skladbu. Posvjedočio sam da nisam bio jedini u publici koji je proplakao, a kad je odgrmio posljednji akord, okrenuvši se publici, suze je brisao i maestro Repušić. Lisinski je bio na nogama, a ovacijama je Gotovčevu skladbu dan poslije ispratila i publika u Münchenu.
Iza Dražena Siriščevića zvjezdani su trenuci zbog kojih može ostati ponosan i u lice se nasmijati svoj toj sitneži
Ne propustite
Želite prijaviti greške?
Još iz kategorije
Molimo vas pričekajte...
Otvori KEKS Pay
- Otvori KEKS Pay
-
Pritisni
ikonicu
- Pritisni 'Skeniraj QR kôd'
- Skeniraj QR kôd