Evo nas na vratima još jedne cirkuske parade koju nazivamo demokracijom. To je ono vrijeme kad sveopća narodna jadikovka o tome kako nam je politički sustav zarobljen uskim interesima elita doživljava svoje finale u opetovanom predavanju novim obmanama i lažima od strane iste te političke elite protiv koje smo do jučer tako složno svi rogoborili. Slatka je to obmana čim je tako oduševljeno svi priželjkujemo i čekamo.
U ovome se krije paradoks demokracije kojem se, inače, ne posvećuje dovoljno pažnje. Ako je istina da u demokraciji, jednako kao i u kakvoj autokraciji, političkim životom dominiraju interesi uske manjine političara i tajkuna, zašto onda političari troše toliko vremena i energije kako bi narod uvjerili u ispravnost svoje agende? Ako javno mnijenje nema težinu u političkim odlukama, zašto je političarima stalo do našeg mišljenja?
dobro jutro