U kultnom “Mustangu” na Trpinjskoj cesti te se večeri 18. siječnja 1991. proslavljalo rođenje malene Doris. Dugo u noć, slavlje se nastavilo u domu obitelji Mlinarić. Stipo i njegov stariji brat Mile, koji je toga dana postao otac djevojčice, ondje su pozvali trojicu svojih prijatelja, mahom 20-godišnjaka. Nazdravljajući po tko zna koji put toga dana, jednim su okom pratili televizijski program, vijesti su brujale o jednom dalekom ratu, onom u Iraku. Vidjeli su strašne, potresne slike razaranja i smrti, ali tako daleke i nestvarne da im nisu uspjele pomutiti slavlje. Da bi se takvo što moglo dogoditi u njihovu gradu, u njihovoj ulici, nisu mogli ni sanjati. Ali dogodilo se, jedva četiri mjeseca poslije.
STIPO MLINARIĆ ĆIPE
'Na Ovčari sam vidio djecu kako beru maslačke na mjestu gdje je ubijen moj brat. Novi se život rađa'
Stipo Mlinarić Ćipe, rođeni Vukovarac, branitelj s Trpinjske ceste, pripadnik legendarnog Turbo voda pod zapovjedništvom Blage Zadre, logoraš srpskih koncentracijskih logora i saborski zastupnik Domovinskog pokreta, prisjeća se grada svoga djetinjstva i opsade 1991. te govori o Vukovaru danas
Komentara 4
CJ
Svaki dan se slavi nesto, samo da se prikrije trenutna situacija u zemlji.
Dok vi berete maslačke po poljima smrti mladi su već pobjegli od vas
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Otvori KEKS Pay
Pozdrav braniteljima i terenskim liječnicima koji su podnesli teret znoja , žuljeva , blata, hladnoče i leda, straha , krvi,raspad granata, slika smrti i teških ranjavanja. Hvala im , vrijedni su poštovanja jer su branili a ne napadali, razumno čuvalii Dom na prvim crtama da bi zagrebački šankovi bili ne taknuti a suvišne kolone u trenirkama mogle njorgati , mudrovati i rovariti . kao i danas . Uz Dan svih svetih i sječanja na ranjene obitelji ovo su najtužniji dani .- mnogima koji su morali bježati to je strašno iskustvo.-- za članak naslov je dovoljan . slutim nastavak i ne plačam ni za mrgud lice "trgovkinje il novinarke"