Ovo je prvi intervju nadbiskupa zadarskog mons. Želimira Puljića od izbijanja pedofilske afere s don Nedjeljkom Ivanovom u njegovoj biskupiji, u kojoj je i on sam u javnosti optužen da je zataškavao pedofilski zločin. Mons. Puljić detaljno iznosi kako je slučaj prijavio Vatikanu, ali i hrvatskoj policiji.
:: U javnosti se, nakon vaše tiskovne konferencije, stekao dojam kako minorizirate problem s pedofilskom aferom u vašoj nadbiskupiji, dok vi tvrdite, s druge strane, da ste bili medijski izmanipulirani?
Imate pravo kada kažete da se u javnosti stekao takav dojam. A tko je taj dojam stvarao kroz deset dana informiranja ljudi?! Ja sam svjestan da svaka izgovorena ili napisana riječ podliježe kritici. Ne bojim se ni kritike ni kritičara. Ali, strašno sam alergičan na manipulacije. Na spomenutoj konferenciji sam i čitao i odgovarao na pitanja. A onda, s izvađenim isječcima mojih riječi, gestâ i pogleda, krenula je lavina napada na svim televizijskim kanalima, u svim tiskovinama i portalima. Uživo sam osjetio ono o čemu je osječki sociolog Šušnjić prije tridesetak godina pisao, silnu manipulaciju koja vlada u svijetu ('Ribari ljudskih duša'). I što je najčudnije, ne nađe se nitko tko bi me upitao za komentar toga što se piše i govori. Ili, u krajnjem slučaju, da objasnim što je autor htio reći, ako je štogod bilo nejasno ili dvoznačno u onom što sam na konferenciji govorio. Gotovo dva tjedna bio sam medijski osuđen i optužen. Bez odvjetnika, bez porotnika, bez obrazložene presude. Nije bilo čak ni šanse izreći posljednju želju prije nego me udalje s pozornice na kojoj su me mediji umješno portretirali kao onoga koji zataškava pedofiliju, koji ne surađuje s državnim vlastima, umanjuje težinu toga zlodjela itd. Sve krimen do krimena zbog čega je izgovoreno puno teških riječi, kako na račun klera, tako i na račun Crkve i njezinih institucija. Vi ste, eto, prvi koji me o tomu pitate.
:: Molim vas, radi jasnoće, da kažete kada ste prvi put doznali za slučaj i što ste poduzeli?
U prigodi moga pohoda Hrvatskoj katoličkoj župi u New Yorku u veljači ove godine, gdje sam imao prigodu susresti brojne vjernike iz moje zadarske nadbiskupije, javio mi se i jedan gospodin koji je zamolio za razgovor. Tada sam prvi put čuo svjedočanstvo od konkretnog svjedoka koje se odnosilo na konkretnog svećenika. On me upozorio na svjedočenje jednoga njegova sumještanina na televiziji tih dana. Nakon povratka u domovinu, odmah sam informirao nadležnu Kongregaciju i prema njihovu naputku poduzeo istražne radnje. Informirao sam dotičnog svećenika da je otvoren crkveni proces te izrekao određene crkvene mjere dok proces traje. Sve se odvijalo u određenoj diskreciji dok novine nisu objavile razgovor sa strankom koja je meni u New Yorku prijavila slučaj. Nakon toga izdali smo službeno priopćenje kojim se informiralo javnost o slučaju. U priopćenju sam ponovio da oštro osuđujem svaki slučaj pedofilije u bilo kojoj skupini se dogodio te izrazio duboko žaljenje zbog patnje onih koji su pretrpjeli takva nasilja, posebice za one slučajeve koje su počinili svećenici. Izjavio sam kako podržavam beskompromisno nastojanje da se rasvijetle takvi slučajevi zbog žrtava i ugleda same Crkve. Konačno i zbog pravednoga pravorijeka prema onima koji su ih počinili. Jasno, uvijek s pravnom klauzulom da nitko nije kriv dok se ne dokaže. Vi ste svojevremeno to primijetili pa napisali da takvo odgovorno postupanje ne daje povoda 'generaliziranju da su svećenici izopačeni i pedofili'.
>>Cijeli intervju pročitajte u tiskanom izdanju Večernjeg lista
Kako je moguće u državi Hrvatskoj, danas, zastupati tako ekstremno rigidne i zaostale, ideološki zaslijepljene partijske stavove?