Studeni je najteži mjesec u kalendaru Bojana Glavaševića, baš kao i mnogih Vukovaraca. On je političar, jezikoslovac i sociolog, saborski zastupnik u aktualnom sazivu Hrvatskoga sabora, ali i sin ratnog izvjestitelja iz Vukovara i heroja Domovinskog rata Siniše Glavaševića. Osim Svih svetih, mjesec studeni u sebi krije i datum očeva rođenja i očeve smrti koja ga je sustigla 1991. na Ovčari, zbog čega Bojan više puta pohodi njegov grob na zagrebačkom Mirogoju, gdje je sahranjen nakon šest godina traženja njegovih posmrtnih ostataka.
O ovoj, za njega iznimno bolnoj temi periodički, no ne prečesto, pristaje govoriti u javnosti stoga što sveprisutni narativ, kako kaže, prikazuje rat kao slavu i žrtvu koja je praktički bezbolna u svojem vrhuncu, no njegova obiteljska tragedija, kao i brojne druge, svjedoči da je svaki rat krvav, bolan, težak i prepun gubitaka, zbog čega društvo mora moći čuti neku priču o ratu koja je drukčija od onoga što će im se servirati kao narativ o rođenju države.
'Moj otac je Vukovar i taj rat proživljavao na jedini način na koji je mogao, za njega nije bilo alternative, tako ili nikako'
Svaka država nastaje najčešće u krvi i boli, ali mislim da je tim važnije reći istinu o tome jer onda više cijenimo i bolje razumijemo ono što nam se uistinu dogodilo, kako se ne bi ponovilo, misao je kojom je Bojan Glavašević otpočeo intervju za Večernji list u čijem je središtu njegov odnos prema ocu i očevu nasljeđu, u povodu skorašnje 31. obljetnice pada Vukovara.
Komentara 33
i onda ti, kao npr.Dvornikovi, Račan... živiš od tog prezimena...
Balavac, sram te bilo.Radio si sve protivno onome za što ti je otac umro.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Svaka cast tvom tati, kojeg sramotis svakim danom.