Znači, možemo imati različite stavove, kakvi god oni bili, i različite politike, i može biti kampanja za izbore… Sve može, pa tako da i Zoran Milanović i ekipa sad brutalno vrijeđaju zamjenika glavnog tajnika NATO-a koji je pozvan u Zagreb. Milanović i njegov poltron Siniša Hajdaš Dončić, šef SDP-a u propadanju, otvoreno vrijeđaju čovjeka, kao da je riječ o nekom tipu koji dolazi iz Rusije, iz protivničkog tabora, a ne iz sjedišta saveza kojemu Hrvatska pripada.
No ovdje u oči bodu činjenice. Prva je ta da se olako prelazi preko činjenice da je taj isti Milanović nedavno bio na sastanku na vrhu NATO saveza u Washingtonu, na kojemu je dogovorena misija NATO-a za pomoć Ukrajini, oko koje se sad lome koplja u Hrvatskoj. No Milanović kao da nije isti čovjek, kao da ima dvije osobe u sebi, jednu kad je vani, a drugu kad je doma. Međutim, mene čudi da mediji olako prelaze preko te činjenice, da on sad vrijeđa NATO i odbacuje podršku misiji koju je prvotno podržao. Jasno je i zašto, jer je procijenio da će mu doma ovakav jeftini populizam donijeti više bodova u kampanji plus što pošto-poto mora kontrirati premijeru, pa bilo to i na račun nacionalnih interesa i ugleda Hrvatske u NATO-u i svijetu uopće. Mene čudi da kolege novinari rade intervju s Milanovićem i njegovim poltronima, i da pitaju za njihova stajališta, a da nitko od kolega ne pita zašto je onda Milanović podržao tu istu misiju u Washingtonu!?
Taj SDP je krpa za brisanje poda.