Na hrvatskom medijskom prostoru leti perje na sve strane a da se ne zna odakle vjetar puše. Nevrijeme je počelo kad se Vlada upustila u promjene medijskoga zakonodavstva, da bi regulirala, ili opravdala, pomoć koju misli dijeliti ugroženim medijima; na malome i siromašnom tržištu, uz puno gladnih usta, to je uvijek riskantna operacija. Gdje će završiti, to se još ne vidi. Budući da pomoć treba svima, a država nema sredstava da zadovolji sve potrebe, podigla se, očekivano, bura na strani koja se boji da će se pomoć dijeliti selektivno, po babi i po stričevima, i da neće biti sasvim besplatna. U tome gustom grmu i leži zec burnih prijepora: ugroženi ceh staje na stražnje noge ne bi li dokazao da je vlastima više do toga da ovladaju medijima nego da im pomognu mrvicama iz svoje kuhinje. A vlasti se naivno čude otkud takve misli kad su one u puno većim krizama spašavale ugroženu sirotinju!
KAKO DRŽAVA POMAŽE?
