Politika i mediji stvorili su percepciju da je sudski posao u svakom pogledu atraktivan. Kad bi sudac biti, bilo lako, sudac bi bio svatko pa to ne bi bio pretežito ženski posao, već muški kao što je posao političara, koji je, vidimo i ovih dana, atraktivan čak i za one iz uglednih i dobro plaćenih profesija. Nije slučajno u sudstvu više od 70 % žena, a u Hrvatskom saboru više od 80 % muškaraca.
Očito im nakon studija, dodatnih ispita ili škole, te recimo 12 godina pravnog staža za suca Visokog prekršajnog suda gdje ih nema mlađih od 50, a većina je “60+”, nije izazov još i mazohistički trpjeti bezobrazluk drčnih muškaraca poput Miranda Mrsića. Jednog od onih iz plejade homo politicusa, koji svake četiri godine povampire u želji da produlje mandat na jednoj od najzaštićenijih i najbolje plaćenih pozicija s najviše slobodnog vremena, a s koje mogu o svemu i svačemu lupetati što ih je volja.
Jer, i za najveću bedastoću ili kakvu sramotu naći će se barem neki ustavni sudac koji će lijepo poentirati kako je svako državno tijelo podložno kritici pa i oštroj i nepristojnoj, a osobito sudbena vlast.
I tako svjedočimo apsurdu. Mrsić “zgrožen” odlukom VPS-a iz 2020. o Bojni Čavoglave koja se pjeva od 1991. kaže kako “sada Plenkovićevih 15 sudaca glasa protivno pameti i Ustavu RH. Ovo je prilika i poziv svim hrvatskim pravnim fakultetima na kojima su diplomirali ovi suci da preispitaju izdane diplome sucima. Možda ti ljudi nisu niti završili pravo ili im se umni kapacitet narušio pa su za ludnicu spremni?!”.
Na to je Udruga hrvatskih sudaca, dakle, udruga, a ne tijelo sudbene vlasti, “oštro reagiralo” ustvrdivši kako nepristojna retorika doktora biomedicinskih znanosti koji se bavi politikom priliči “kafanskim” razgovorima.
Onda su “Mrsić i Jovanović odgovorili na oštre riječi Udruge hrvatskih sudaca: ‘Njihova nas reakcija unazađuje društveno i demokratski’’”.
Monty Python na hrvatski način. Doduše, na odluku VPS-a kritički su se osvrnuli i troje profesora Pravnog fakulteta u Zagrebu, a i dvoje ustavnopravnih stručnjaka proglasili su je neustavnom i sramotnom. Neki od prigovora su proceduralne naravi s tim da se pitamo bi li s jednakim žarom bili istaknuti i da je opća sjednica VPS-a odlučila protiv Marka Perkovića Thompsona.
Uostalom, zašto neki nisu upućeni u veljači kad je odlučeno da će opća sjednica iznijeti načelno stajalište o tomu mijenja li oslobađajuća pravomoćna presuda iz listopada 2019. u slučaju Thompsona sudsku praksu VPS-a s obzirom na raniju osuđujuću presudu za Bojnu Čavoglave u izvedbi Marija Rose.
Već je tada bilo jasno kako se na općoj sjednici ne može izbjeći “suđenje o činjenicama”. Ali, kakva bi tek povreda bila da je opća sjednica izmijenila pravomoćnu oslobađajuću presudu za Thompsona. Ako je opća sjednica pogriješila, presuda opet opstaje, ali i saznanje da 15 sudaca smatra kako se pjevanjem Bojne Čavoglave ne može remetiti javni red i mir, što je uzgred i stav koji se unatoč svemu usudila izreći i odvjetnica Vesna Alaburić.
Premda je i za VPS, po priopćenju predsjednice Karmen Novak Hrgović, ZDS i dalje ustavno zabranjen i prekršajno kažnjiv. Oni koji tvrde da VPS ne poštuje ranije odluke Ustavnog suda o ZDS-u, nisu u pravu jer su slučajevi Šimunić i Miljak različiti, po okolnostima ustaški.
ZDS na početku Bojne Čavoglave s kojom je 90-ih dizan moral branitelja, otpjevana u kontekstu Domovinskog rata (a ne kao provokacija, što bi bilo kažnjivo) do prosinca 2016. po obrani Thompsona nikome nije bila problem, a policajci su posvjedočili kako nisu ni tada zaprimili bilo čiju prijavu remećenja javnog reda i mira.
Mrsić, Željko Jovanović, predsjednik Zoran Milanović... prave se kao da se Bojna Čavoglave nije pjevala i kad su oni bili na vlasti, ili kao da je simbol HOS-a tada izgledao drugačije. Mrsić proziva Davora Bernardića za koketiranje s “ustaškim pozdravom” u Borovu Selu!?
A šef SDP-a skandalizira Bojnu Čavoglave iako se taj ekspert za rektalni alpinizam u rujnu 2019. na Vugrovečkom Miholju dodvoravao braniteljima baš uz taktove te, sada po Bernardiću, “fašističke” pjesme! I sad oni tumače kako im je nezamislivo da njemački sud dopusti “Sieg Heil”. Premda, njemački Savezni ustavni sud već je dvaput odbio zabraniti NPD iako “jasno slijedi protuustavne ciljeve i ideologiju blisku nacionalsocijalistima”.
Oni koji su slušali, gledali pa i pjevali sporne riječi, šutjeli su kad je njihovo kukurikanje imalo smisla, a sada bi na sutkinje svalili krivnju za posljedice svoga licemjerja. Kakva politička destrukcija pravne države i društvenog morala. Uostalom, čak i da zabrane simbol HOS-a i Bojnu Čavoglave, ako ne Ustavni sud, ESLJP bi politiku pitao o smislu zabrane ZDS-a u drugom značenju nakon 30 godina.
Žalosno bi bilo ako su ustavni sudci zaboravili da tu dužnost obavljaju zahvaljujuči pobijedi u Domovinskome ratu i braniteljima. Za pobjedu u domovinskome ratu zaslužan je sigurno Marko Perković Thompson sa svojom pjesmom "Bojna Čavoglave" kojom je dizao moral braniteljima. Praktično drugih pjesama u tome vremenu nismo niti imali. Vidim da se ovdje miješa Njemački "Sieg Heil" sa našim ZDS a što nije usporedivo. ZDS nam govori o spremnosti obrane svojega doma dok "Sieg Heil" slavi pobjedu osvojene ili porobljene tuđe zemlje.