Naslovnica Vijesti Hrvatska

'Kratak je put od pića do droge, a izlaz je težak'

Bivši ovisnici u komuni se osjećaju zaštićeno, dan im je ispunjen aktivnostima, žive kao velika, složna obitelj i vjeruju da ih nakon povratka kući čeka novi, bolji život
09. prosinca 2014. u 21:49 2 komentara 1014 prikaza
drogeraši
Foto: Ivančica Jurčević
Pogledajte galeriju 1/3

U Domu za bivše ovisnike o drogama u Đurmancu kroz fazu resocijalizacije prolazi dvadesetak korisnika s područja cijele Hrvatske. I dok se oni ovdje pripremaju za život bez droge, Zagorci su više skloni alkoholu, s kojim se susreću od malih nogu, najprije u obitelji, pa onda i u društvu.

Alkohol i marihuana

Stoga u Mjesecu borbe protiv ovisnosti, Županijski centar za prevenciju ovisnosti, naglasak stavlja na suzbijanje one o alkoholu. Prema riječima Svetislava Joke iz Centra, u Zagorju je veći je broj osoba koje imaju problem s alkoholizmom i mladih koje imaju problem prekomjernog konzumiranja alkohola. Stoga ove godine obilaze učenike šestih razreda osnovnih škola, kako bi im osvijestili spoznaju da alkohol ne vodi ničem dobrom. Osim alkohola konzumacija marihuane nije nepoznata Zagorcima. No, put od alkohola, marihuane, do jačih droga je kratak, a izlaz iz ovisnosti je dug i težak. Svjedoče tome mladi ljudi, bivši ovisnici koji se nalaze u komuni u Đurmancu. Ovdje je i dvoje Zagoraca, za koje bi i nakon što otiđu svojim kućama, alkohol trebao postati prošlost. Da je put iz pakla droge težak svjedoči i Đulijano Sinožić iz Poreča, koji je u komuni proveo dvadesetak mjeseci. Snagom svoje volje odlučio je krenuti dalje. A sve je počelo u Srednjoj školi, pušenjem i pićem, jer kaže, bitno je dokazati se u društvu, koje te prihvaća.

- Dalje je sve krenulo nizbrdo, samo se meni činilo da je to u redu. U početku je to bilo vikendima, no droga je bila sve prisutnija, udaljavao sam se od svega, mislio sam da su svi protiv mene, da su mi neprijatelji. Bio je to moj stil života. Ja nisam ništa vidio, ni čuo osim kako doći do nove doze - priča Đulijano.

studenti Studentski život Džoint jednom mjesečno zapali 77% studenata, 74% posto ima spolne odnose Udruga Projekt Terapijske zajednice 'Moji dani' iz Đurmanca Bivši ovisnici čiste okoliš - na korist sebi, ali i mještanima

Važna podrška

Za drogu treba novac, pa je naš sugovornik konobario i radio na građevini.

- Bilo je teških faza. Otišao sam raditi u Italiju, tada sam imao šansu da se maknem od tog zla, ali vratio sam se i opet isto. To je trajalo petnaest godina, sve dok jednog dana u našeg gradu nisam sreo prijatelja koji je bio ovdje u Đurmancu i pričao mi o tome. No konačna odluka je bila na meni, nije bila laka, ali spasio sam se. Vani me čeka obitelj i njihova podrška, moram naći posao i spreman sam za novi početak - ispričao nam je Đulijano. - Bitno je da čovjek sam donese odluku. Ovdje je u zaštićenom prostoru, mora biti dovoljno jak da kada izađe, krene dalje - kaže i Maria Ana Novak, socijalna radnica koja ovdje radi s bivšim ovisnicima.

SPAR
Kako smanjiti unos šećera
Zašto osjećamo potrebu za slatkim i kako se oduprijeti tome?
  • than:

    Pa nije bas kratak put od pića do droge... Samo nazalost neki se ne mogu kontrolirati. Nego ono 'bolji zivot'. Treba biti iskren prema tim ljudima i reci da ih ceka tezak zivot, ali zivot u kome mogu uspjeti. Ovako ... prikaži još! sa tim 'boljim zivotom' se samo razocaraju i vrate na staro.

  • zoom:

    najteži je put do priznanja da imate problem...svi Oni koji sude i lijepo se pakiraju kroz druge sa čašom alkohola u jednoj,i jointom u drugoj ruci su licemjerni gadovi koje će kad tada stići ista sudbina