Uspjeh filma “Parazit” na nedavnoj dodjeli Oscara, najvrednije filmske nagrade, iznenadio je i najveće ljubitelje korejskog filma. A ima ih, jer korejski film već je nekoliko godina poslastica za sladokusce u sedmoj umjetnosti. No četiri Oscara, među kojima za najbolji međunarodni te najbolji film općenito, uspjeh je koji osigurava vječnost. Kako to da je u zemlji Dalekog istoka nastao tako dobar film, kako to da je Psi, predstavnik tamošnjeg K-popa, na prepad osvojio svijet nekoliko godina prije dovevši servere YouTubea do užarenosti? Mogli smo prionuti čitanju pa izvesti neke svoje zaključke. No čemu kada odgovore možemo dobiti iz prve ruke, od veleposlanika Republike Južne Koreje Kim Dong-chana.
Gospodin Kim dočekao nas je u rezidenciji koja se nalazi u jednom od najljepših dijelova Zagreba i ponudio nas, dakako, čajem od ginsenga, iznimno popularne biljke. Prije Hrvatske bio je, kaže, u diplomatskoj misiji u Angoli. Nema to nikakve sličnosti, ovo je ipak Europa, velika promjena, počevši, primjerice, od klime. Hrvatsku je već dobro upoznao.
– Bio sam sa suprugom u praktički svim većim mjestima na obali. Dobro sam upoznao Istru, Rovinj, Poreč, Motovun, dakako, zbog tartufa, naravno i Pulu. Ljudi su ovdje neobično gostoljubivi, osjećam se doista ugodno – govori nam Kim Dong-chan, koji slobodno vrijeme provodi šećući se središtem Zagreba i često kupujući na tržnici Dolac.
– Odlično je tamo, sve je svježe, sjajno je da to imate. Jela koja od tih namirnica pripremi naš chef zaista budu odlična. Kod nas je takvih namirnica sve manje, trgovački centri praktički su sve preuzeli pa je lijepo opet vidjeti tržnicu na otvorenom – govori nam, otkrivajući proizvod u koji se gotovo odmah zaljubio, kao i mnogi drugi, primijetili bismo.
– Rakija! Sve sam probao, posebno volim one od kruške i jabuke. Odlično piće, probam rakiju gdje god dođem – govori korejski veleposlanik koji zna kako je ugovor Hyundai Grupe i Rimac Automobila bio najveća gospodarska vijest prošle godine.
– Mogli biste i vi imati tvornicu automobila kao što to ima Slovačka. Naš je Hyundai vrlo zadovoljan i ponosi se tom tvornicom, a ja zaista mislim da biste nešto slično mogli imati i vi. Nije to ni nemoguće poprave li se globalne gospodarske okolnosti – optimističan je gospodin Kim u povodu budućnosti gospodarskih odnosa Južne Koreje i Hrvatske. Ovo je prvi intervju koji je gospodin Kim Dong-chan dao nekom mediju u Hrvatskoj. Razgovor smo, dakako, otvorili trijumfom “Parazita”.
Je li itko očekivao da će “Parazit” osvojiti tolike nagrade? Čitamo da u Koreji slave čak i političari, jeste li i vi proslavili taj veliki uspjeh?
Mislili smo da bi “Parazit” mogao biti prvi korejski film koji će osvojiti neki Oscar. No da će osvojiti četiri Oscara, uključujući onaj za najbolji film, bilo je izvan svih naših očekivanja. Predsjednik Moon Jae-in objavio je poruku čestitke za uspjeh “Parazita” na dodjeli Oscara. No nisu taj uspjeh slavile samo političke figure nego svi ljudi u Koreji, ja i moji kolege u našoj ambasadi u Hrvatskoj također smo bili oduševljeni zbog pobjede “Parazita” na Oscarima pa tako planiramo događaj tim povodom u Kinoteci 27. veljače. Ali, moram vam isto tako reći da nismo mi jedini oduševljeni tim filmom. Upoznao sam vašeg novog predsjednika Zorana Milanovića na predstavljanju Rijeke kao europske prijestolnice kulture i on mi je rekao da je pogledao film te da je njime i više nego oduševljen.
Za nas koji ponešto pratimo film, uspjeh “Parazita” nije iznenađenje jednostavno zato što Južna Koreja ima sjajne redatelje i filmove. Zašto je filmska kultura tako razvijena u Koreji?
Doista, imamo puno redatelja koji su stekli međunarodnu reputaciju, poput Im Kwon-taeka, Lee Chang-donga, Park Chan-wooka i, naravno, Bong Joon-hoa, samo da nabrojim neke. Oni su doista snažno pridonijeli razvoju korejskog filma. Također, neki visokodohodovni filmovi kao što su “Shiri” iz 1999., “Joint Security Area” iz 2000., “Prijatelj” iz 2001. te “Silmido” iz 2003., dakle u kasnim 90-ima i ranim 2000-tima, predvodili su korejsku filmsku industriju u razdoblje preporoda. Također vjerujem da su korejska kultura, povijest i tradicija stvorile plodno tlo za obogaćivanje filmske kulture u Koreji.
Hoćete li, osim “Parazita”, prikazati i druge Bong Jon-hoove filmove hrvatskoj publici?
Vjerojatno da, pogledat ćemo mogućnosti da prikažemo Bong Joon-hoove filmove u Zagrebu ili drugim hrvatskim gradovima. Ističem da naše veleposlanstvo svake godine održava Tjedan korejskog filma u Zagrebu. Tako da možemo uključiti i filmove Bong Joon-hoa tom prilikom.
Naravno, i K-pop je još jedan korejski svjetski uspjeh. Kako je K-pop uopće počeo, zbog čega je tako uspješan u Koreji ali i u svijetu?
K-pop pojavio se u Koreji 90-ih godina prošlog stoljeća. U 2000-ima je počeo dobivati na popularnosti u Kini u korejskom valu, Hallyuu, kao i u drugim azijskim zemljama. Sada mnoge K-pop grupe, kao što su BTS i EXO, postižu svjetsku slavu. Mislim da je to zahvaljujući sustavu za edukaciju pjevača u Koreji. Uobičajeno pjevači K-popa ulaze u promotorske kompanije koje se bave zabavnom industrijom već u ranoj dobi te prolaze godine vježbanja prije nego što debitiraju. Taj sustav omogućuje pjevačima K-popa da svladaju vještine povezane s glazbom, uključujući ples i pjevanje. Također, tijekom tog edukacijskog razdoblja uče ih i strane jezike kako bi se mogli probijati na stranim tržištima, što je nužno s obzirom na ograničeno korejsko tržište.
Kakav je imidž Hrvatske u Koreji? Imali smo jako puno turista iz Južne Koreje posljednjih godina, kakvi su njihovi dojmovi?
Prvi dojam o Hrvatskoj je da je riječ o zemlji prekrasne prirode s čistim i bistrim morem i jezerima te bogatim kulturnim naslijeđem. Također, puno Korejaca govori o ljubaznosti hrvatskih ljudi. Mislim da sve to privlači korejske turiste u Hrvatsku te ih navodi da je ponovo posjete s obitelji i prijateljima.
Slušali smo priče o velikom reality showu koji se snimao na najpoznatijim hrvatskim lokacijama, primjerice na Plitvicama, zbog čega se i dogodio taj veliki priljev korejskih turista. Je li se sve doista tako dogodilo, kako to da je ta produkcija odabrala baš Hrvatsku? Čuli smo da je zbog tog novog interesa pokrenuta i proizvodnja ožujskog piva za korejsko tržište!
Tamo negdje 2013. godine jedan televizijski reality show o putovanjima koji se zvao “Sestre prije cvijeća” prikazan je u nas, a u njemu se vrtjela priča o tzv. backpackerskom putovanju Hrvatskom četiri glumice i jednog glumca. Nakon što je show postao veliki hit u Koreji, broj korejskih turista, koji je bio oko 74.000, popeo se već sljedeće, 2014. godine na 264.000. Tada, 2013., većina Korejaca nije poznavala Hrvatsku iako je bila hvaljena zbog svojeg snažnog kolorita, prekrasnih krajolika i kulturnog nasljeđa. Produkcija tog showa sve je to navela kao razloge za odabir Hrvatske.
Bilo je nekoliko pokušaja da se pokrene korejski restoran u Zagrebu, no to redovito ne bi uspjelo. S druge strane, kineska je hrana ovdje već dugo vrlo popularna. Osobno, volim korejsku hranu pa mi je mali misterij da se tako teško probija. Može li se korejska hrana ipak održati kod nas?
Sada u Zagrebu postoje dva korejska restorana i rade dobro. Dobra je vijest da sve više i više Hrvata dolazi u te restorane. Kako korejsku hranu vrlo lako zavolite i s obzirom na to da je zdrava, vjerujem da će biti sve popularnija među Hrvatima.
Te-kvon-do je jedna od najpopularnijih borilačkih vještina u Hrvatskoj, a sasvim sigurno nismo jedina zemlja u kojoj je to tako. Što je tajna popularnosti tog sporta u svijetu?
Filozofija te-kvon-doa ono je što ga izdvaja od ostalih borilačkih vještina. Naglasak je na osobnoj disciplini, poštivanju starijih, jakom osjećaju odgovornosti, integritetu u obrani pravičnosti i prava uz sve drugo.
Čini se da sve što smo do sada spominjali treba gledati kroz zaista jedinstvenu korejsku kulturu. Je li ta njezina jedinstvenost doista temelj svih ovih uspjeha ili je možda posrijedi i nešto drugo, na koji je način ta kultura utjecala na korejsku glazbu ili film?
Sasvim se slažem da korejska kultura, uključujući jezik, tradiciju i povijest, doista jest temelj korejskog vala u svijetu. A ta jedinstvenost postaje još očitijom stalnim interakcijama s ostalim kulturama i njihovim posebnostima. Onda te kulture postaju plodno tlo za naš kulturni proizvod pa su zato korejski kulturni proizvodi, poput filma i glazbe, široko prihvaćeni i voljeni u svijetu.
Očito, sve je povezano s obrazovanjem. Statistike Južne Koreje doista su impresivne, kako se to postiže?
Korejci tradicionalno drže obrazovanje iznimno važnim jer se njime postiže samoispunjenje i napredak u društvu. Obrazovanje ima visoki prioritet i za vladu i za obitelji. Ponekad se to naziva groznicom obrazovanja. Kao zemlja s ograničenim resursima, obrazovanje je pokretačka snaga razvoja.
U svjetskoj se ekonomiji događaju stalne turbulencije posljednjih nekoliko godina. Kako to utječe na južnokorejsko gospodarstvo, na vaše najveće kompanije, poput Samsunga?
Stalne turbulencije u svjetskom gospodarstvu proteklih nekoliko godina negativno utječu i na ekonomiju Južne Koreje. No korejsko gospodarstvo i najveće kompanije poput Samsunga nisu toliko pogođeni. U 2018. godini korejsko je gospodarstvo pokazalo rast od oko 2,7 posto, a još je važnije što je prvi put u povijesti nacionalni bruto nacionalni proizvod prešao granicu od 30.000 dolara. To znači da je Koreja postala sedma zemlja na svijetu koja je ušla u klub 30-50 ekonomskih velesila čiji je dohodak po glavi stanovnika i broj stanovnika iznad 30.000 dolara i 50 milijuna. Godine 2020. očekujemo da će korejsko gospodarstvo iskazati stopu rasta od više od dva posto jer korejska ekonomija i tvrtke imaju potencijala za razvoj, a mi stalno radimo na novim tehnologijama.
Nakon svih pregovora, ne čini se da ima nekog napretka u odnosima sa Sjevernom Korejom. Koliko je Južna Koreja zabrinuta takvim razvojem događaja, sada još i više ili možda manje nego do sada?
Trenutačno dijalog između Sjeverne Koreje i SAD-a ne napreduje. U ovoj situaciji naša vlada namjerava pomaknuti stvari s mrtve točke u pregovorima tih dviju zemalja tako što će nastojati poboljšati međusobne veze dviju Koreja. Važno je za obje Koreje da se zadrži inicijativa tako da se dijalozi održavaju gdje god je to moguće.
Kakvi su gospodarski odnosi između Južne Koreje i Hrvatske, kupujemo jako puno korejske tehnologije, što hrvatsko kupuju Korejci?
Do sada, gospodarski odnosi između Hrvatske i Koreje relativno su skromni. Službena trgovinska razmjena teška je oko 300 milijuna dolara. Koreja u Hrvatsku izvozi medicinske proizvode, automobile, čelik i kozmetiku. Hrvatska u Koreju izvozi elektromotore, turbine, ribičke štapove, bakrene i aluminijske folije. No ta je službena razmjena tek dio cijele slike. Puno se više trgovine odvija indirektno. Veliki korejski izvoz u Hrvatsku odvijaju se kroz treće zemlje, Europe i neke druge. Primjerice, Samsungovi mobilni telefoni u Hrvatsku dolaze iz tvornica u Vijetnamu, dok automobili Hyundaija i Kije dolaze iz njihovih tvornica u Češkoj i Slovačkoj. Kada uključimo neizravnu trgovinu, procjenjujemo da je ukupna trgovinska razmjena veća od milijarde dolara. Također, više od 400.000 korejskih turista svake godine posjeti Hrvatsku pa kupuju mnoge hrvatske proizvode poput vina, tartufa i kozmetike, primjerice fito-kreme ili ružine kreme iz Dubrovnika. To su jako poznati hrvatski proizvodi u Koreji. Siguran sam da će naša gospodarska suradnja nastaviti rasti i širiti se te da će razmijenjena roba biti još raznolikija. U međuvremenu, očekuje se da korejske investicije u Hrvatsku porastu. Prošle je godine Hyundai – Kia Motors odlučio uložiti 80 milijuna eura u Rimac Automobile za razvoj električnog automobila.
Zašto mi je, čpročitaviši ovaj naslov, na pamet pala stara latinska: sličan se sličnom veseli...