Naslovnica Vijesti Svijet

Kampanja za ulazak u EU izgleda kao loša propaganda iz 50-ih

Dok Vandoren kaže da su spotovi odlični, stručnjaci smatraju da nisu informativni.
14. siječnja 2012. u 21:00 95 komentara 30 prikaza
'03.01.2012., Zagreb - Ministrica vanjskih i europskih poslova Vesna Pusic odrzala je konferenciju za novinare o aktivnostima u vezi sa zavrsnom fazom referendumske kampanje o pristupanju Hrvatske Eur
Foto: 'Marko Lukunic/PIXSELL'

Mama, tata i dijete, Hrvati, voze se Italijom, mislim Toskanom i traže neku ulicu. Nalete na dva karabinjera, ali oni umjesto da im odgovore na pitanje gdje je ulica krenu se uživljeno raspravljati jedan s drugim kako je Hrvatska divna zemlja, kako uvijek u Hrvatskoj ljetuju, kako je tamo super, kako je pršut u Dalmaciji najukusniji.... Zbunjena obitelj odlazi bez pomoći, a gdje je ulica doznaju od nekakvog prolaznika.

Scenarij je to jednog od nekoliko video-spotova koji Hrvati već neko vrijeme gledaju na televiziji i koji bi ih trebao nagovoriti, uvjeriti, da na referendumu za ulazak u EU 22. siječnja zaokruže DA? Zašto? Tko god je gledao spot nije skužio poantu. Jer je ni nema. Osim možda da Hrvati ne trebaju računati na pomoć talijanske policije kada uđemo u EU.

Drugi spot još je nelogičniji. Ista obitelj na aerodromu doznaje da im je let otkazan. Ali gle čuda, ljubazna gospođa na šalteru im objašnjava kako ima slobodan let za sutra, a da će ga čekati u hotelu jer na to imaju pravo kao građani EU što je obična glupost jer iste privilegije daje većina avionskih kompanija svim kupcima karte bez obzira bili oni iz Švedske ili s brdovitog Balkana.

Profućkali priliku

Oba ova spota financirala je Europska unija. Što ne znači da su Hrvati u stanju snimiti bolje spotove. Nažalost, i oni su svoju priliku profućkali. Riječ je o onim kratkim video-porukama u kojima se premijer Zoran Milanović, predsjednik Ivo Josipović, ministrica Vesna Pusić, bivša premijerka Jadranka Kosor... ozbiljnog pogleda i još ozbiljnijeg tona obraćaju narodu objašnjavajući zašto je dobro da Lijepa naša 2013. postane članica Europe, a vi za to vrijeme mislite da vas je vremenski stroj vratio u sredinu prošlog stoljeća.

– Istina je da ti spotovi zaista izgledaju kao loša propaganda iz 50-ih. Političarima koji u njima govore nedostaju još samo bijele kute. Ali mislim da oni polaze od toga da su dobili izbore i da će na krilima te pobjede pozitivno proći i referendum tako da se oko spotova nisu ni htjeli posebno truditi – kaže politički analitičar Žarko Puhovski. Za spotove s obitelji Jurić koje je pak financirala Europa kaže da su tipična europska propaganda u kojoj se ljudima prikazuje samo dio istine.

Da su spotovi i više nego loši smatra i Mate Kapović s Filozofskog fakulteta. I to ne zato što se odavno deklarirao kao euroskeptik. Da suspotovi katastrofa, tvrdi, misle i ljudi s kojima razgovara, a koji inače jesu za ulazak Hrvatske u EU i koji će na referendumu zaokružiti ‘da’.

– To se jednostavno ne može zvati informiranjem građana. To je obični pokušaj uvjeravanja – kaže Kapović. Dodaje i da su informacije koje se pojavljuju u spotovima poprilično sumnjive, neke i netočne. No to se, kaže, i moglo očekivati od vlasti koja se ponaša prema građanima kao da su glupi.

Da razmisle o mogućnostima

– Poruku smo željeli prenijeti na nebirokratski način, zato spotovi i prikazuju obitelj – što je još važan koncept – u različitim životnim situacijama. Te su situacije vrlo konkretne, a informacija koja se prenosi ima praktičnu vrijednost – objašnjava šef delegacije EU Paul Vandoren.

Svaki od spotova koje je financirala EU bavi se određenom temom – obrazovanjem, poljoprivredom i ruralnim razvojem, zaštitom potrošača, slobodnim kretanjem roba, ali i porukom kako je Hrvatska dobrodošla u Europsku uniju.

– Spotovi ne govore ljudima “glasajte za ulazak u Europsku uniju”, već im je cilj potaknuti građane da prije referenduma promisle o mogućnostima – kaže Vandoren.

Na pitanje kakvi su komentari, veleposlanik kaže kako većina smatra da se poruke o članstvu prenose na vrlo elegantan način, dok na kritike da su spotovi loši, sliježe ramenima i dodaje:

- Ljudi koji znaju o tome, kažu da su jako dobri.

S Vandorenom se djelomično slažu i u GONG-u koji je prve spotove koje je još prošle godine radila Vlada Jadranke Kosor poprilično kritizirao. Ovi novi, dakle i video-poruke političara pa i spotovi koje je financirala Europska unija, za GONG su ipak mnogo bolji.

– Video-poruke hrvatskih političara napredak su u smislu komuniciranja s građanima. U njima oni jasno kažu koji je njihov stav prema EU. Oni zapravo u njima ponavljaju poruke koje su bile ponuđene biračima i na izborima. S druge strane, ne informiraju ih dovoljno, odnosno ne objašnjavaju da je svaka odluka ili pretežito dobra ili pretežito loša – smatra Zlatan Krajina iz GONG-a.

Važno je, kaže, napomenuti i da se ti spotovi i video-poruke političara emitiraju prije ili poslije nekog priloga koji, primjerice, govori o nekoj negativnoj pojavi u zemljama EU tako da gledatelji mogu o svemu ipak donijeti neki svoj konačni stav.

Nažalost, neke ankete govore da će velika većina na pitanje koliko znaju o EU odgovoriti i ne baš mnogo. Gledanjem spotova iste te odgovore dobiti neće. Morat će ipak pričekati da im na kućna vrata dođe brošura “Sve što ste htjeli znati o EU”. Ona još detaljnija “Što donosi članstvo u EU” moći će se naći u knjižnicama, školama, sveučilištima, strankama... Tu je naravno i internet, besplatan telefon “Halo EU”, televizijske emisije, okrugli stolovi... Kombiniranjem svega po malo dilema što zaokružiti na referendumu o pristupanju Hrvatske EU trebala bi nestati.

Papa Ivan Pavao II. pozvao Poljake da uđ

Papa Ivan Pavao II. pozvao Poljake da uđu u EU

Kako se približavao dan održavanja referenduma o pristupanju Poljske Europskoj uniji (u srpnju 2003.) informativna, medijska i reklamna kampanja svakim se danom sve više zahuktavala. Kampanja je službeno trajala mjesec dana. Uključeni su bili televizija, radio i internet, a u trgovačkim centrima i javnim prostorima organizirani su i i tematski festivali. Najviše ocijenjeni izvor informacija o pristupanju EU bila je državna televizija sa 77 posto, dok je internet 2003. bio važan samo za 16 posto Poljaka. Samo najmlađa populacija ocijenila je da su najvažniji izvor informacija o EU bili neformalni kanali poput seminara, rasprava i festivala. Važnu ulogu u „uvjeravanju\" javnosti odigrali su angažirani glumci i poznate osobe, koje su u medijima nagovarale Poljake na glasovanje.

Prema četiri najveće agencija za istraživanje javnog mnijenja, podrška EU u mjesec dana prije referenduma porasla je sa 69 na 77 posto. Protivnika je bilo od 20 do 24 posto i njihov se broj polagano smanjivao prije samog referenduma do 20 posto. Važnu, po mnogima i ključnu ulogu odigrala je Crkva. Iako je tada u Poljskoj na vlasti bila ljevica, suradnja između vlade i Crkve o ulasku u EU u većinski katoličkoj Poljskoj počela je godinu dana prije referenduma. Na nacionalnom hodočašću Poljaka u Rim njihov sunarodnjak papa Ivan Pavao II. označio je da je Poljskoj mjesto u europskim strukturama. U anketi dan nakon govora pape Wojtyłe, 69 posto ispitanika shvatilo je papin poziv kao glas „za EU\". U nedjelju prije izbora u svim poljskim crkvama pročitano je bilo i pismo biskupa koje je pozivalo na izlazak na referendum, ali nije se jednoglasno izrazilo što zaokružiti iako je istaknuto više pozitivnih strana zašto biti u EU. Referendum je održan tijekom subote i nedjelje.

– Bio je to vruć vikend. Većina je ljudi tada bila izvan gradova i u nedjelju popodne nastala je panika zbog niskog odaziva. Svi su mediji pozivali građane na glasovanje – prisjeća se referenduma poljski novinar. No na kraju se ipak 77 posto Poljaka izjasnilo za ulazak u EU, a 22,5 posto bilo je protiv. Odaziv je bio 59 posto – u Poljskoj je gotovo 30 milijuna glasača. Za Europsku uniju većinom je bio zapadni i bogatiji dio Poljske, a protivnici su bili koncentrirani u županijama uz istočne granice. (Valentin Nikolić / Varšava)

Pet najčešćih pitanja u vezi EU

Pet najčešćih pitanja u vezi EU

Gospodarstvo, rad i poduzetništvo - Hoće li se povećatiKakve će biti posljedice na veću konkurencijau na tržištu radne snage? - Hoće li doći do prodora stranih radnika? - Što očekuje Hrvatsku u vezi zapošljavanja? Hoće li se povećati nezaposlenost?

More, promet i infrastruktura - Hoće li ulaskom u EU biti obavezno provoditi međunarodne natječaje i za lokalne investicije, primjerice da bi se asfaltiralo ceste? - Hoćemo li imati pravo smanjiti tranzitni promet ili će tog prometa biti još više?

Poljoprivreda - Kakve su mogućnosti prenamjene zemljišta u građevinskoe u državama članicama EU i u čemu se naši zakoni na tom području razlikuju od zakona EU? - Hoće li se pojednostaviti uvoz poljoprivrednih strojeva i opreme?

Financije - Što su to pretpristupni programi pomoći EU i čemu služe? - Što je to projekti ciklus? - Za što je zadužen Nacionalni fond? - Može li domaći privatni sektor sudjelovati u korištenju sredstava iz programa pomoći?

Znanost, obrazovanje i šport - Hoće li školovanje djece biti skuplje kad uđemo u EU? - Hoće li se povećati mogućnost za protok znanstvenika? - Hoće li se povećati sredstva namijenjena visokom obrazovanju?