Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Hrvatska

Kako su iza I. svjetskog rata spašena gladna djeca Hercegovine

Sto godina od ovog humanitarnog pothvata obilježava se danas svečanom akademijom, na sceni HNK Zagreb
22. veljače 2017. u 14:55 30 komentara 12189 prikaza
Djeca nakon I. svjetskog rata u Hercegovini
Foto: Arhiv Župnog ureda Međugorje
Pogledajte galeriju 1/5

Ove se godine navršava točno 100 godina od jednog od najvećih humanitarnih pothvata u povijesti hrvatskoga naroda. Riječ je o povijesnom spašavanju gladne djece krajem i neposredno nakon završetka Prvoga svjetskog rata, koje je predvodio hercegovački franjevac fra Didak Buntić, a koje je pokazalo neviđeno zajedništvo svih hrvatskih krajeva i omogućilo preživljavanje tisućama ispaćene i gladne djece iz Hercegovine, Bosne, Istre, Kvarnera, Rijeke, Dalmacije i Slovenskog primorja, zahvaljujući dobroti stanovnika Slavonije, Baranje i Srijema, koji su ih ugostili i prehranili.

Bila je to svakog divljenja vrijedna akcija u kojoj se pokazala snaga duha i ljubavi pravih boraca za dostojanstvo svakoga ljudskog života, a posebno onoga slabog i ugroženog. „U iznimno teškim vremenima ratnih stradanja i mržnje izdigli su se ljudi čije ruke nisu šake, nego ruke otvorene, spremne pomoći, primiti, podignuti, nahraniti i spasiti.

Biblijski pothvat

Različiti krajevi kao što su primjerice Hercegovina i Slavonija, krš i plodna polja, dvije su sestre, koje to postadoše u najgora vremena.

Očito, u vremenima nije problem i nema težih ni lakših vremena…“, piše fra Marinko Šakota, župnik iz Međugorja i jedan od organizatora svečane akademije, koja će se u povodu održati u srijedu 22. veljače u podne, u Hrvatskom narodnom kazalištu, a na kojoj će nazočiti hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, hrvatski član predsjedništva BiH Dragan Čović i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, kao pokrovitelji, zatim hrvatski premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Božo Petrov i drugi visoki uzvanici iz svih hrvatskih krajeva. Glavni organizator tog događaja je Hercegovačka franjevačka provincija, uz svesrdnu potporu niza institucija.

Riječ je o iznimnoj obljetnici jer su učinci tog pothvata gotovo biblijskih razmjera. Zato se prisjetimo nekih činjenica od prije 100 godina…

U godinama prvoga svjetskog rata (1914. – 1918.) život u Hercegovini i nekim dijelovima Bosne, u Istri, Kvarneru, okolici Rijeke, u zaleđu Dalmacije, bio je gotovo zamro. Pored mnogih ratnih nedaća koje su pogodile siromašni narod u tim pokrajinama, k tome mu je još glad oštro zaprijetila i ugrozila ga, a mnoge živote i odnijela. Glad je bila poput živog pijeska koji se sve više širio i sve više ljudi gutao. U tom naletu smrti najugroženija su bila djeca – oni najslabiji i najneotporniji. Upravo kada je izgledalo da će smrt od gladi poharati spomenute krajeve, u Hercegovini se diže Mojsije svoga puka, Spasitelj sirotinje (kako su ga zvali) fra Didak Buntić, tadašnji ravnatelj gimnazije na Širokom Brijegu. On dolazi u Zagreb gdje traži i nalazi spas. Njegovu molbu svim srcem prihvaćaju ljudi široka srca, članovi «Središnjeg zemaljskog odbora za zaštitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih vojnika» u Zagrebu, poput Josipa Šilovića, Đure Barasičeka, Velimira Deželića, Petra Rogulje, Ivana Vereša, Eugena Sladovića i dr. Tako nastaje pokret za zbrinjavanje glađu ugrožene djece u Sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji i Srijemu. U županijama zagrebačkoj, varaždinskoj, virovitičkoj, bjelovarskoj, požeškoj i srijemskoj organiziraju se obitelji koje su bile spremne primiti gladnu djecu. Cijela Hrvatska, a posebno Slavonija i Srijem, otvaraju srca i vrata gladnoj bosanskohercegovačkoj djeci.

Stasale su generacije

Suprotstavljajući se svim svojim snagama toj surovoj sudbini spomenuti velikani, ali i državni činovnici, učitelji i učiteljice, župnici, građani i seljaci, jednog srca – svi oni započinju pisati jednu od najljepših epizoda u povijesti hrvatskog naroda, a možda i šire. Akcija je trajala od ljeta 1917. do 1919. godine. U tim godinama smrti od gladi otrgnuto je prema procjenama više od 17.000 djece. Samo iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj je zbrinuto, prema službenim podacima, 12.270 djece, od kojih se svojim kućama vratilo 9451, a kod dobročinitelja ostalo 2819 djece.

Mnoga od njih su posvojena, a od većine su stasale generacije, o čemu svjedoče mnogobrojna južnjačka prezimena diljem Slavonije, Baranje i Srijema.

Iz Istre, Kvarnera i Hrvatskog primorja, Dalmacije i Slovenskog primorja na prehrani u Sjevernoj Hrvatskoj i Slavoniji bilo nekoliko tisuća djece.

S pravom se ovu akciju smatra jednim od najsvjetlijih događaja u ratovima i mržnjama protkanom dvadesetom stoljeću. No, nakon akcije uslijedio je zaborav, poguban ne samo zbog onoga što se dogodilo nego i zbog budućnosti. «Nije se spominjalo ono što je bilo bitno za cijelu ovu akciju, a to je da su se spašavala djeca bez obzira na vjeroispovijest i nacionalnost. Hrvatski narod u sjevernoj i istočnoj Hrvatskoj otvorio je vrata svojih domova ne samo Hrvatima nego i djeci srpske nacionalnosti i muslimanske vjeroispovijesti. Kakva je šteta što ta suradnja, pomirenje u nevolji, nije iskorišteno u desetljeću pred Drugi svjetski rat za jačanje povjerenja i suradnje. Zato je ova obljetnica prigoda da otrgnemo zaboravu djelo vrhunske plemenitosti – poručuju organizatori skupa.

>>Kako je Ivica Dačić kao Miloševićev glasnogovornik komadao države

"Hercegovački Mojsije"

Rođen je u Paoči kod Čitluka u BiH, 1871. Bio je hercegovački franjevac, narodni dobrotvor i prosvjetitelj, političar i jedna od najutjecajnijih osoba u Bosni i Hercegovini početkom 20. stoljeća. Njegovim zauzimanjem, u godinama velike gladi krajem Prvog svjetskog rata, spašeno je oko 17.000 ljudi, tako što je organizirao prikupljanje pomoći za gladne u Hercegovini, a djecu odvodio u plodne krajeve Slavonije i Srijema te ih razmještao kod dobročinitelja. U Zagrebu je 1919. otvorio konvikt za školovanje siromašnih talentiranih učenika i studenata. Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, dijelio sadnice, poticao uzgoj duhana i zauzimao se kod vlasti za pravedniji otkup. Organizirao je navodnjavanje poljâ, izgradnju putova, širenje poštanske i telefonske mreže, izgradnju otkupnih duhanskih stanica. Osmislio je program gospodarske i kulturne obnove Hercegovine, utjecao na iskorjenjivanje nepismenosti. U tečajevima, koje je osmislio i organizirao, od 1910. do 1917. naučilo je čitati i pisati oko 20.000 ljudi. Bio je beskompromisan politički zastupnik svoga naroda kod vlasti u Beču, Sarajevu i Beogradu. Nakon raspada Monarhije, u listopadu 1918. izabran je za člana Narodnog vijeća SHS-a, kao predstavnik Hrvatske pučke stranke. Bio je veliki domoljub, te ga se naziva Ocem Hercegovine te Hercegovačkim Mojsijem. Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890. – 1895.), potom predavao hrvatski i klasične jezike u širokobriješkoj gimnaziji.

Od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu je vodio gradnju današnje bazilike. Za provincijala hercegovačkih franjevaca izabran je 1919. godine. Umro je 1922. u 51. godini, na jednom od svojih radnih zadataka, usred polja. Ne pamti se da je ijedan svećenik tako bio oplakan u narodu. Očekuje se njegovo proglašenje blaženim i svetim.

MSC Cruises
PROMO
MSC Grandiosa je osvijetlila rijeku Labu na svečanosti krštenja
  • letnica:

    čestitke fra didaku, i moje cure danas pjevaju njemu u čast geni geni kameni

  • Avatar opasnalisica
    opasnalisica:

    Hercegovina je uvijek bila kolijevka Hrvata..

  • Avatar Perkovic Paraga
    Perkovic Paraga:

    Kriza je trajala jos godinama nakon prvog svjetskog , nova drzavna tvorevina bila je gora za Hrvate nego osmansko carstvo ili KUK.