Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Vijesti Svijet

Kako MMF i Svjetska banka uništavaju države

29. srpnja 2005. u 14:18 605 prikaza
obz_mmf_tx.jpg
Foto: import

Glavne su značajke procesa globalizacije prevladavanje granica među državama nacijama, opadanje suvereniteta država te nastanak globalnih i nadnacionalnih udruga koje preuzimaju regulativne i druge funkcije u društvu i svjetskom gospodarstvu. No, on u sebi nosi i mnoge zamke. Primjerice, globalizacija je povećala međusobnu ovisnost stanovništva i potrebu za kolektivnim djelovanjem, ali zbog toga milijunima nije donijela nikakvu korist, već samo štetu. Liberalizacija, privatizacija i tranzicija mnoge je zemlje odvela u siromaštvo. Stoga nikoga ne treba čuditi što je sve više onih koji osporavaju "pravila igre" u današnjem svjetskom gospodarstvu.

Na udaru su posebice Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka, glavne poluge novog imperijalnog gospodarskog ratovanja. Naime, oni su svojim strogim napucima povećali siromaštvo u zemljama dužnicama, izazvale ekonomske i financijske krize, špekulativne napade na devizne tečajeve pojedinih valuta u Africi, Aziji, Latinskoj Americi... Zbog toga je sve više onih koji se zalažu za ukidanje tih svjetskih gospodarskih regulatora. Ponajprije stoga što se ponašaju kao instrumenti vanjske politike najmoćnijih zemalja.

Drogiranje ovisnika
Nobelovac Edward Prescot tvrdi da je danas jedina zadaća Svjetske banke i MMF-a odobravanje sve većeg zaduživanja zemalja u krizi, što uspoređuje s davanjem droge osobi koja je ovisna o kokainu. Drugim riječima, MMF i Svjetska banka stvaraju novovjeko dužničko ropstvo. Kako se to radi, najbolje je pokazao ugledni američki novinar Gregory Palast, kolumnist britanskog Observera i reporter BBC-a, koji već godinama istražuje tamne strane globalizacije. U tome mu je znatno pomogao i Joseph Stiglitz, bivši glavni ekonomist Svjetske banke i predsjednik Vijeća ekonomskih savjetnika američkog predsjednika Billa Clintona, koji je nakon svoje smjene, kao prvi među visokim dužnosnicima, javno progovorio o prljavom djelovanju MMF-a i Svjetske banke.

Tako Stiglitz tvrdi kako MMF i Svjetska banka u gotovo svim zemljama primjenjuju istovjetan način djelovanja. Kada se okome na neku zemlju, prvi je korak podmićivanje političara koji inozemnim tvrtkama prepuštaju telekomunikacije, nacionalne naftne kompanije, energetske uređaje, gospodarenje vodom i ostalu vitalnu infrastrukturu. To se odredi tajnim ugovorima. Naime, svaka država za suradnju s MMF-om i Svjetskom bankom mora potpisati 111 točaka obveza. Ako to ne učini, onemogućuje joj se uzimanje kredita na svjetskom tržištu kapitala, a danas nitko ne može opstati bez kredita, tj. kreditnog rejtinga. Usporedno s tim procesom, otvara se tržište kapitala, što znači da se najjače nacionalne banke prodaju stranima. Nakon toga države su prisiljene prijeći na tržišne cijene. Političari koji su to omogućili na svoje račune u inozemnim bankama dobivaju povelike iznose. Prosječno deset posto vrijednosti dogovorene "trgovine".

Rasprodaja nacionalnog bogatstva vodi u posvemašnje osiromašenje domaćeg stanovništva. No, tko mari za to. Nakon što se neka zemlja "preuzme" na opisani način, slijedi njezino "discipliniranje". Traži se smanjenje potrošnje te proračunskih izdataka. Palast takve zahtjeve objašnjava na primjeru Argentine. Naime, petina je stanovništva nezaposlena, a MMF i Svjetska banka traže drastično smanjenje izdataka za nezaposlene, mirovinske i zdravstvene fondove, obrazovanje... Sve to dovodi do nestanka domaćeg gospodarstva i država mora sve kupovati na svjetskim tržištima. Naravno, po visokim cijenama. Stiglitz to otvaranje granica za trgovinu naziva novim opijumskim ratovima. Naime, kada je nacionalno gospodarstvo na koljenima, sve se može kupiti za stoti dio prave vrijednosti. Drugim riječima, cijela je država na prodaju u bescjenje. Nadalje, Stiglitz tvrdi kako u takvim urušavanjima država aktivno sudjeluje i CIA.

Posljednja faza jest rušenje vlade, tj. državni udar. Palast kao primjer navodi slučaj Venezuele. Naime, MMF je objavio da će poduprijeti tranzicijsku vladu ako predsjednik Hugo Chavez bude uklonjen. Tako su nagovijestili da će platiti puč ako vojska svrgne predsjednika koji je nepoćudan jer je predsjedniku MMF-a odbio ispuniti zahtjeve. Bila je riječ o nafti i smanjenju poreza naftnim kompanijama. Chavez za to nije želio ni čuti, već je povećao poreze kako bi financirao socijalne programe. MMF, dakle, nije zanimala sudbina stanovništva, nego interesi multinacionalnih naftnih tvrtki.
Slično je i s kreditima Svjetske banke. Oni se dodjeljuju pojedinoj zemlji za određene projekte pod izlikom razvitka gospodarstva, sustava obrazovanja itd. No, zemlja korisnik nikada ne dobije ni centa, već kredit u cijelosti mora potrošiti u inozemstvu, tj. kupujući inozemnu opremu od tvrtke koju odabere Svjetska banka. Takav je kredit također u službi krupnog kapitala.

U tom su procesu i tvrtke koje služe za pranje novca koji se izvlači iz neke zemlje. Stiglitz kao najočitiji primjer ističe Enron koji je kupio vodovod u Buenos Airesu i naftovod između Argentine i Čilea. S druge strane, Citibank je "dobila" većinu argentinskih banaka, a British Petroleum naftovode u Ekvadoru. No, tzv. globalisti počeli su primjenjivati slične metode i u samom SAD-u. Primjerice, MMF je preuzeo Velika jezera, čime je preuzeo nadzor nad vodoopskrbom SAD-a, a propali Enron isisao je milijarde dolara iz državnih blagajna Teksasa i Kalifornije. Kalifornija je, prema procjenama, platila za električnu energiju između 9 i 12 milijarda dolara više nego što je bila stvarna cijena.

Moskva i Peking trn u oku
Isisavanje novca iz SAD-a za Stiglitza je dokaz kako u svijetu danas ima sve manje žrtava, pa se krupni kapital okreće prema bogatima jer je sve što se moglo osiromašiti već siromašno. To je shvatio ruski predsjednik Putin koji je ove godine isplatio sve dugove MMF-u i Pariškom klubu i tako vratio samostalnost u odlučivanju o daljnjem gospodarskom razvitku Ruske Federacije. Ni Kina, najbrže rastuće svjetsko gospodarstvo, ne želi imati posla s MMF-om i Svjetskom bankom. Zbog toga su službena Moskva i Peking trn u oku krupnog nadnacionalnog kapitala jer sve više ugrožavaju njegove pozicije svojim inozemnim ulaganjima.

Kada se sve navedeno ima na umu, jasno je kako je globalizacija donijela nove oblike gospodarskog ratovanja, a ratovi koje vode institucije i multinacionalne kompanije po rezultatima znatno su opasniji od državnih. Posebice ako se uzme u obzir i Palastova tvrdnja da MMF i Svjetska banka, nakon što unište pojedinu zemlju, u njoj proizvedu i nemire. Tzv. MMF-ove nerede.

JAVIO SE IZ AUSTRALIJE
Geofizičar objasnio što se seizmološki dogodilo u Zagrebu 22. ožujka
A1 Hrvatska
HOME OFFICE
Najbolji savjeti za što bolji rad od doma