Isprva je odbio razgovor u kojem bi objasnio svoj napad na Zorana Primorca nakon sjednice Skupštine HOO-a, no nekoliko dana kasnije sam se javio. Antun Vrdoljak (82), počasni predsjednik HOO-a i član Međunarodnog olimpijskog odbora, kaže:
– U svojem govoru na završetku Skupštine ja sam išao spašavati HOO. I nikakvih primjedbi nije bilo, dobio sam pljesak skupštinara. I time je Skupština završena. Nakon toga mi je naletio Primorac i dobio je svoje. I sad ta moja završna riječ nikome nije bila važna, o njoj nije objavljeno ni slova, nego se preuveličavao jedan sporadičan dijalog.
Zoki odbio sportsku četu
Ipak ste bili malo preoštri, što vam je Primorac skrivio?
– Kad se ‘91. stvarala hrvatska država naši najveći aduti bili su dragovoljci i sportaši. Dražen Petrović i Stojko Vranković samoinicijativno su ispred zgrade UN-a štrajkali glađu. Oformili smo sportske čete kojima su pristupili svi sportaši osim jednoga: Zorana Primorca. Predugo je ostao u beogradskom Partizanu i 1991. odbio je nastupiti za Hrvatsku. Herman Vukušić to može potvrditi.
Bili ste vi i u dobrim odnosima, Primorac sam kaže da ste mu jednom pomogli, ali sad je ponovno zaiskrilo. Zbog čega?
– Stao je na stranu ministra Jovanovića koji želi srušiti sve što je hrvatsko, sve hrvatske institucije. On je ukinuo Komisiju za normiranje hrvatskoga jezika i o tome obavijestio Ladana kad je ovaj već tri godine bio mrtav. Jovanović je kao ralica, ruši sve pred sobom. A taj Primorac nije možda u Jovanovićevu predvorju, ima ministar i drugih misija, ali kod Skansija je po cijeli dan.
Dobro, ali i Primorac je zaslužan hrvatski sportaš?
– Ako je on nastupio na sedam olimpijada – kad ih samo skupi toliko – nisam ni ja od jučer. Ja sam sportski pilot, bio sam urednik nogometne rubrike u Sportskim novostima i spasio sam atletski EP u Splitu. Nisam anonimac, a od HOO-a nisam uzeo ni jednu dnevnicu. Moja putovanja po svijetu financira MOO. S druge strane, Primorac je htio ući u Komisiju sportaša MOO-a i nije prošao, bio je 700.
Stoji li iza svega ovoga što se događa oko HOO-a politički obračun SDP-ova ministra Jovanovića sa Zlatkom Matešom kao posljednjim HDZ-ovcem na nekoj visokoj dužnosti?
– To je politički obračun, nego što. Sve je ostalo kulisa.
I kako bi to moglo završiti, hoće li Mateša morati otići?
MOO-u se to neće svidjeti
– To će teško proći, skupštinari nisu blesavi, ali šteta bi mogla biti velika. Pogotovu ako Sabor glasačkom mašinerijom uskrati novac HOO-u. Kod nas je sve moguće iako na to MOO neće dobro gledati jer se protivi miješanju politike u sport. No, da vam kažem kako su mene smijenili. Ja sam se još prije rata na neki način zbližio s Celestinom Sardelićem. Bio je u tim strukturama SKH, ali bio je obrazovan, hrvatski orijentiran i, činilo se, tolerantan. I jedan dan, nakon pobjede Račanove koalicije 2000., zove on mene i veli da bismo se trebali naći. Nađemo se mi i on meni kaže: “Tonči, trebao bi odstupiti s mjesta predsjednika HOO-a. Račan bi da se to elegantno riješi, mi smo pobijedili na izborima i neće nam valjda jedan HDZ-ovac biti predsjednik HOO-a”. Ja sam to odbio, a on mi je prenio Račanovu poruku: onda nećete dobiti ni centa. I tako su doveli Hebela, pobijedio je za tri glasa, ali događale su se čudne stvari. Najmanje osam glasova izgubio sam u posljednji čas, nisu došli neki koji su trebali doći, poslije su mi se ispričavali da su bili ucijenjeni.
Koja je uloga SPTV-a u svemu ovome?
– Televizija je skupa igračka, ja to najbolje znam. Ali SPTV je u startu dobila jednoglasnu podršku. Ta priča da to Mateša gura da bi postao član MOO-a obična je glupost. Tako se ne ulazi u MOO.
Dali je netko primjetio ksenofoba među komentatorima?