Posljednje nedjelje u godini, 29. prosinca 2024., dok su hrvatski građani birali svoga predsjednika, kroz gomile infotejment smeća do nas se probila vijest da je u svome domu, na farmi u Georgiji, umro trideset i deveti američki predsjednik Jimmy Carter. Dogodi se tako ponekad da se nekim dugim ljudskim životom spoje međusobno udaljene epohe, ili da nas smrt osobe koju nismo poznavali, ali smo živjeli u njezino vrijeme, na čas spoji s vremenima našeg djetinjstva. I onda nam se učini da je umro netko blizak, i da je s njegovim nestankom sa svijeta minuo bogat kontingent naših najosobnijih sjećanja.
Jesenas je iz hospicija, tog mjesta koje bi se na hrvatskom trebalo lijepo zvati umiralište, ali se govornici ne usuđuju tako ga nazvati, jer se na mrtvom latinskom jeziku i smrt lakše prihvaća, Carter poželio još samo to da poživi do američkih izbora i da dadne glas Kamali Harris. Želja mu se ispunila, glasao je, doživio je poraz, i umro na vrijeme, da ne dočeka 20. siječnja 2025.
Otvori KEKS Pay
