Puno se tinte prolilo u povodu 10 godina hrvatskog članstva u Europskoj uniji. Obljetnica je uvijek dobra prigoda za čestitanje, svođenje računa, prisjećanje… To je ljudski i to svi volimo raditi. Nevjerojatno je kako zapravo još uvijek ne razumijemo što se prije deset godina dogodilo i gdje živimo. Grozim se licitiranja ovih dana – koliko smo uplatili, a koliko povukli iz fondova EU. Naš cilj treba ionako biti da što prije postanemo neto uplatitelji, uspješno i učinkovito društvo, malenog, ali otpornog gospodarstva. Zašto bi neki Hans ili Yvonne plaćali za moju večeru… Ova priča tako strašno podsjeća na davnu priču o fondovima za nerazvijene iz bivše države. I gle čuda – oni nerazvijeni, koji su povlačili novac od razvijenih, tada Slovenije i Hrvatske, nerazvijeni su i danas. Nema sreće u besplatnom novcu, njega ne treba shvaćati kao poklon već kao pozajmicu. Pozajmicu, odgovornost i poticaj da budemo vrijedni, pošteni i inovativni. Sve drugo je laž i prevara, ostatak onog starog trgovačko-odmetničkog mentaliteta s kojim se često tako pogrešno ponosimo. Koji uvijek na kraju skupo plaćamo.
Ursula potroši NAŠIH 70 milijardi eura na nepotrebno cijepivo i dan danas NEĆE da pokaže ugovor sa Pfizerom. Očito je iznad zakona. Jedino u Diktaturi je šef iznad zakona. Sjećate li se kad smo birali nju i ostale članove EU komisije? Ne sjećate. Oni biraju sami sebe. Opet karakteristika diktature.