Kako izgleda selektivno tumačenje povijesti, najbolje se vidi ovih dana kad se javnim prostorom ponovno provlače dvije potpuno oprečne teze – da je Zagreb u svibnju 1945. okupiran odnosno oslobođen. Oni koji smatraju da je okupiran, prešućuju da je u travnju 1941. postao sjedište totalitarnog režima koji je uveo rasne zakone, činio strašne zločine i do kraja Drugoga svjetskog rata bio na strani nacizma, a pobornici teze o oslobođenju svjesno ili nesvjesno zanemaruju da je s osloboditeljima stigao novi totalitarni režim sa svim onim strahotama o kojima se desetljećima nije smjelo govoriti – od pokolja na Bleiburgu i Križnom putu, preko "divljih čistki" i enormne pljačke do državnog terora nad svima koji se nisu slagali s jednopartijskim sustavom.
Protagonisti takvih tumačenja mahom su političari. Ponajviše radikalni desničari i radikalni ljevičari, kojima ideološka uvjerenja ne dopuštaju bistar pogled na prošlost i kojima je manipulacija povijesnim činjenicama važan alat za osvajanje političkih simpatija.
Komentara 93
Pokolji koje su partizani napravili poslije rata govore da je okupiran
Zagreb je 1945. oslobođen isto kao i Varšava, Riga, Budimpešta, Vilnus ili Bratislava. Niti jedan od tih gradova ne slavi oslobođenje na dan kad su u iste ušli komunisti. Oslobođenje slave samo komunisti i ruski agenti.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Situacija je zapravo vrlo jednostavna: u svibnju 1945. sa zgrade Sabora je skinuta hrvatska zastava s hrvatskim grbom, izvješena je neka druga zastava drugih boja. Prema tome, radi se o čistoj okupaciji.