Utorak je za hrvatsku diplomaciju bio dan olakšanja. Državni
je vrh prihvatio Rehnov prijedlog o deblokadi pregovora s EU, čime je
Hrvatska, ako ništa drugo, izbjegla opasnost da bude
okrivljena za nesuradnju i neprihvaćanje kompromisa. Poslije
šest krugova pregovora sa Slovencima i europskim
povjerenikom za proširenje Rehnom, sporazumno
rješenje načelno je bilo na vidiku, ali kao da se pazilo da
ne bude ni likovanja ni trijumfalizma. Atmosfera u Ministarstvu
vanjskih poslova i europskih integracija bila je kao da utakmica
još nije gotova. Kao da još postoji opasnost da
se ponovi situacija s utakmice Hrvatska – Turska, kad je
protivnička ekipa u posljednjoj minuti igre zabila gol. Sve varijante
slovenskog odgovora, od pristanka do odugovlačenja ili odbijanja,
ostale su otvorene. I prije nego što se slovenski premijer
Pahor sastao s čelnicima parlamentarnih stranaka, šef
najveće oporbene stranke Janša signalizirao je da Slovenija
neće tek tako prihvatiti Rehnov paket iako je bruxelleski povjerenik
unaprijed poručio da je “njegova kreativnost
iscrpljena”. Bio je to znak da bi se natezanje moglo
nastaviti te da će Slovenija riskirati nastavak pritisaka iako je
sigurno da će se ti pritisci iz EU, ali i iz SAD-a, kako tvrde neki
politički analitičari, još i pojačati.
– Nećemo prihvatiti nikakve izmjene Rehnova prijedloga
– poručio je šef hrvatske diplomacije Gordan
Jandroković. U ovom je intervjuu odgovorio na niz pitanja o napetim i
po svemu sudeći vrlo burnim višemjesečnim pregovorima sa
slovenskom stranom. No neke detalje, rekao je također, otkrit će tek
kad za to dođe vrijeme.
*Vidite li brzi
završetak spora sa Slovenijom?
– Smatram da spora nije ni trebalo biti. Od prvog smo
trenutka inzistirali da hrvatski pregovarački proces i granični spor
nisu povezani te da ih treba gledati odvojeno. Hrvatska je to željela,
Slovenija nije i zbog toga smo došli u ovu situaciju.
Posljednji prijedlog što smo ga dobili od povjerenika Rehna
dobar je temelj za pronalaženje obostrano prihvatljiva
rješenja. Hrvatska strana smatra da on sadrži temeljna
načela na kojima smo inzistirali od prvog dana. Dakle, da se razdvoje
pregovori i granična pitanja te da se pregovarački proces deblokira.
Otvorena je mogućnost da se granični spor riješi u skladu s
međunarodnim pravom pred međunarodnim pravosudnim tijelom
što arbitražni sud jest.
*U kojem trenutku i kada
će biti deblokada?
– Predviđeno je da se poslije potpisivanja sporazuma i
zajedničke izjave pregovori odmah deblokiraju. Očekujemo da će se to i
dogoditi.

*Što će
riješiti sam sporazum?
– Sporazum definira proceduru rješavanja graničnog
pitanja i obvezuje na deblokadu pregovora.
*Tko će biti suci
arbitražnog suda?
– Hrvatska i Slovenija trebale bi se složiti o trima
članovima arbitražnog suda. Ne uspijemo li se dogovoriti o tim trima
članovima, od kojih je jedan predsjednik arbitražnog suda, tada bi
predsjednik Međunarodnog suda pravde u Haagu sam imenovao te suce.
Četvrtog i petog suca izabrale bi Slovenija i Hrvatska autonomno.
*Tko će biti sudac s
hrvatske strane, hoće li to biti netko od domaćih ili stranac? Zna li
se već ime koje će Hrvatska predložiti?
– Vlada će donijet odluku kad za to dođe vrijeme imajući na
umu kako se još čeka pozitivan odgovor iz Slovenije na nacrt
sporazuma i zajedničku izjavu.
*Koliko je točno duga
kopnena granica kojom će se baviti sud?
– Ovaj sporazum ne precizira što je predmet
sporenja već arbitražni sud daje mogućnost jednoj i drugoj strani da se
dogovore o čemu će odlučivati sud. Ako se dvije strane ne dogovore,
arbitražni sud sam određuje što je predmet o kojem će
donijeti odluku.
*Što je s
izlazom na otvoreno more, na kojem Slovenija inzistira?
– Ključni su članci sporazuma članak 3. i članak 4. Točka 3a
definira da će arbitražni sud povući granicu na kopnu i na moru, a
točka 4a dodaje da će to biti u skladu s načelima međunarodnog prava.
Točka 3b pak kaže da će režim korištenja morskim prostorom i
izlaza na otvoreno more biti određen u skladu s međunarodnim pravom,
pravičnošću i dobrosusjedskim odnosima.
*Dakle, kriterij
“pravičnosti” na kojem su Slovenci inzistirali ipak
je uvršten u konačan prijedlog?
– Da, ali taj se kriterij odnosi samo na režim
korištenja morskim prostora i izlaza na otvoreno more.
Kriterij pravičnosti ne odnosi se na određivanje granične crte. Tako
sporazum interpretiramo i mi i stručnjaci za međunarodno pravo.
Hrvatska je postigla da se kopnena i morska granična crta odrede na
načelima međunarodnog prava. To je bila crta ispod koje Hrvatska nije
željela pristati.
*Kako će glasiti pravilo
obveznosti arbitražnih odluka?
– I jedna i druga strana moraju u parlamentima ratificirati
sporazum. Obveza će proizići iz odluka parlamenata. Temeljem tih odluka
obje strane izlaze pred arbitražni sud i obvezuju se prihvatiti njegove
odluke.
*Što će se
dogoditi ako Slovenija odbije Rehnov prijedlog ili ako na primjer počne
s odugovlačenjem?
– O tome ne želim nagađati. Svaki pokušaj
mijenjanja sadašnjega teksta zapravo znači odbijanje Rhenova
prijedloga.
*Ako Slovenija želi u
tihoj diplomaciji preinačiti neke detalje Rehnova plana, hoće li to
biti moguće?
– Ne. Taj je prijedlog predstavljen i hrvatskoj i slovenskoj
strani kao prijedlog oko kojeg više nema pogađanja, već na
njega treba gledati po načelu “uzmi ili ostavi”.
Ako bismo ponovno otvorili tekst za unošenje promjena i
amandmana, vratili bismo se ondje gdje smo i bili. Takav je bio dogovor
i očekujemo da se Slovenija tog dogovora drži.
*Je li bio dogovor da se
tekst sporazuma objavi u slovenskom Delu prije nego što je
bio dostupan hrvatskoj javnosti?
– Jasno da nije.
*Jeste li od početka
znali, a sad to valjda možete priznati, da će prijedlog o posredovanju
završiti kao arbitraža?
– Kad ulazite u pregovore, imate cilj, imate okvire unutar
kojih se krećete, imate načela, a ovaj prijedlog zadovoljava
naša polazna načela.

*Postoji teza po kojoj je
arbitraža bolja nego sud jer u arbitražnom postupku stranke imaju veću
mogućnost utjecaja, a stvara se i bolja podloga za buduću suradnju.
Odluka suda može jednu stranu frustrirati, što onemogućuje
buduću suradnju.
– Arbitražni je sud također pravosudno tijelo. Odluka je
arbitražnog suda obvezujuća. Ako potpišemo sporazum, odluku
o tome kuda ide granična crta, prepuštamo sudu,
što znači da je postupak vrlo sličan postupcima koje vodi
Međunarodni sud pravde u Haagu.
*Koliko bi dugo mogao
trajati postupak?
– Sam tekst ugovora kaže da će arbitražni sud nastojati
donijeti konačnu odluku u roku od godine dana.
*Jeste li imali kontakt s
bivšim finskim predsjednikom Ahtisaarijem, koji je trebao
voditi medijacijsku skupinu? Kako se točno on povukao?
– Gospodin Ahtisaari nije ni u jednom trenutku sudjelovao u
našim sastancima i pregovorima. Rehnova je ideja
išla za tim da se Hrvatskoj i Sloveniji osigura pomoć kako
bi se granično pitanje riješilo i odblokirali pregovori.
Očito je jedna od ideja bila i ta da se do rješenja dođe
posredovanjem. U procesu pregovora imali smo šest krugova
trilateralnih razgovora, došavši do ovog
rješenja koje je danas na stolu.
*Koji je trenutak bio
najnapetiji za tih šest pregovaračkih krugova?
– To nisu bili lagani pregovori. Sve se događalo u atmosferi
dvostruke neizvjesnosti. U prvo vrijeme, neizvjesnost je postojala i
oko slovenske ratifikacije protokola o ulasku Hrvatske u NATO. Već je
to donijelo veliku razinu napetosti. Bilo je u tim pregovorima
zanimljivih detalja, ali još nije vrijeme da se iznose u
javnost.
*Je li se dogodilo da
netko razljućeno ode od pregovaračkog stola?
– Nije bilo dramatičnih situacija u kojima bi netko napustio
pregovore, ali bilo je situacija u kojima se uzimao time-out radi
konzultacija.
*Smješkate se
kao da se upravo prisjećate takvih situacija...
– Bilo bi mnogo takvih priča, ali proces još nije
u fazi koja bi dopuštala da se s time izlazi u javnost.
Naš je glavni cilj završiti pregovore, ući u EU,
riješiti granično pitanje, a jednog dana kad sve to sjedne
na svoje mjesto...
*Pisat ćete knjigu?
– Ne znam hoću li pisati knjigu, ali ću moći o tome mnogo
slobodnije govoriti.
*Koliko je trajala
najdulja pregovaračka seansa?
– Posljednji je krug pregovora trajao od jutra do navečer.
Vodili su se i odvojeni razgovori ministara vanjskih poslova Slovenije
i Hrvatske s povjerenikom Rehnom, zatim zajednički sastanak, pa
odvojeni razgovori s ministrima i državnim tajnicima Češke,
Francuske i Švedske. Trajalo je to od 10 sati ujutro do 19
sati navečer.
*Je li za to vrijeme
često radila izravna linija s premijerom?
– Konzultirao sam se neprestano i s premijerom i s
predsjednikom države. Izvještavao sam ih o rezultatima
pregovora. To zajedništvo i jasno definirani cilj vodili su
nas prema poziciji koju imamo danas.
*Koliko je trajalo
razdoblje pregovora?
– Pregovori su intenzivno počeli u veljači, pošto
je Rehn s prvim prijedlogom prvo doputovao u Ljubljanu, pa u Zagreb.
*Moj je dojam da ste malo
opušteniji?
– Od prvog dana, bilateralni spor nije smio biti prepreka
našem približavanju Uniji. Na žalost, to se dogodilo...
*Pokušavam vas
“razgrnuti” da bih čula subjektivnije
mišljenje...
– Ne možete me “razgrnuti”. Trenutačno,
ja to sebi ne mogu priuštiti.
*Kako će se hrvatsko
pristajanje na Rehnov prijedlog odraziti na dinamiku pregovora s EU?
– Predviđeno je da se pregovori deblokiraju čim se
potpišu, a ako se to dogodi, vjerujemo da ih možemo
završiti do kraja 2009.
*Kad se dogodi deblokada,
što se može očekivati na prvoj Međuvladinoj konferenciji?
Koliko poglavlja možemo odmah otvoriti, a koliko zatvoriti?
– Do sada su otvorena 22 poglavlja pregovora, od kojih je 7
privremeno zatvoreno. Kad su posrijedi obveze koje je ispunila
Republika Hrvatska, već se sada može otvoriti tj. zatvoriti 12
poglavlja koje je blokirala Slovenija te još jedno dodatno
– poglavlje 18. Hrvatska je u međuvremenu ispunila mjerila za
zatvaranje i uputila ih u formalnu proceduru EU. Riječ je dakle o
ukupno 13 poglavlja – 9 za otvaranje i 4 za zatvaranje, čime
bi se broj otvorenih poglavlja popeo na 31, od čega bi ih zatvoreno
bilo 11. Također, mogu najaviti da će ispunjavanje obveza u
još nekim poglavljima biti završeno u idućem
razdoblju te će se i ona moći zatvarati.

*U kojoj je fazi
poglavlje o pravosuđu u vezi s kojim dolaze najčešća
upozorenja iz Bruxellesa i kako stojimo s brodogradnjom?
– Kad je riječ o 23. poglavlju Pravosuđe i temeljna prava,
bitno je istaknuti da je Republika Hrvatska ispunila mjerila za
otvaranje tog poglavlja, što je potvrdila i Europska
komisija pozitivnom ocjenom koju je poslala državama članicama u
prosincu 2008. godine. Mjerila su se odnosila na tri područja
– reformu pravosuđa, borbu protiv korupcije i prava manjina
te je vrlo bitna činjenica i uspjeh da smo ispunili mjerila za
otvaranje u tako važnim i zahtjevnim područjima. Obveze u ispunjavanju
svih kriterija vezanih za ovo poglavlje nastavit ćemo ispunjavati jer
one su stalna zadaća Republike Hrvatske. Kad je riječ o obvezama u 8.
poglavlju Tržišno natjecanje – jedina preostala
obveza Republike Hrvatske jest ispunjavanje mjerila vezana uz
restrukturiranje brodogradilišta, a ostala su mjerila u tom
poglavlju ispunjena. Konkretno, radi ispunjavanja tog mjerila potrebno
je formalno započeti postupak privatizacije brodogradilišta
u teškoćama, tj. objaviti privatizacijske natječaje,
što namjeravamo i učiniti u idućem razdoblju.
*Ciljevi će, dakle, biti
ostvareni. Hrvatska je ušla u NATO, imat će pregovore i
vaša bi stranka s vrlo čistom situacijom ušla u
predsjedničke izbore...
– Mi smo ciljeve najavili neovisno o izborima i idemo u tom
smjeru.
*Čini mi se da ste sada
čvrsto u sedlu, da su vas bure sa ZERP-om, ulaskom u NATO i slovenskom
blokadom ojačale?
– Prije nego što sam postao ministar malo
više od tri godine bio sam predsjednik vanjskopolitičkog
odbora Sabora, što znači da sam sudjelovao u svim
vanjskopolitičkim poslovima Republike Hrvatske u posljednjih pet
godina. Prije toga radio sam više od sedam godina u
Ministarstvu vanjskih poslova. Dakle, vanjska je politika prostor u
kojem sam se profilirao i u kojem se dobro osjećam.
*Ministarstvo vanjskih
poslova premješta dio zaposlenika u Ministarstvo pravosuđa,
a dio čak u Ministarstvo gospodarstva. O koliko je ljudi riječ i kako
oni to prihvaćaju?
– Pojedinim je ministarstvima potrebno više
zaposlenika s obzirom na prilagodbu europskim standardima. Kako je
riječ o profilima kakvih ima u MVP-u, dio će ljudi prijeći u druge
resore. Posrijedi je tridesetak zaposlenika. Neki su rado
otišli u druga ministarstva i ondje su zadovoljni, a ima
onih koji ne žele otići iz diplomacije.
*Znači li to da u MVP-u
postoji višak ili da imate educiraniji kadar nego drugi
resori?
- I jedno i drugo. Vrijeme je takvo da se mora uskakati prema potrebama
drugih resora. Ljudi prelaze tamo na određen rok jer je to u
širem državnom interesu. Onima koji dobro obave zahtjevnije
poslove, to ćemo i honorirati. I ja kao ministar imam prema njima
obavezu ako u idućem krugu žele otići u inozemstvo. No u Ministarstvu
postoje ljudi koji tu rade već dugi niz godina, a nisu spremni preuzeti
poslove u inozemstvu. Postavlja se pitanje svrhovitosti njihova
ostajanja u diplomaciji. Razmišljamo i o tome da ih
premjestimo u druga tijela državne uprave.
*Iako se s jedne strane
govori o višku u diplomatskoj mreži, hoće li se istodobno
ona morati popunjavati s obzirom na ulazak Hrvatske u Europsku uniju?
– U tijeku je usklađivanje potrebna broja djelatnika u
diplomatskim misijama i konzularnim uredima i potreba službe vanjskih
poslova. Racionalizacija u diplomatskoj mreži najvećim dijelom odnosi
se na ugovorne diplomate kojima istječu postojeći ugovori. Svako
eventualno novo popunjavanje diplomatskih mjesta, pa tako i radnih
mjesta u hrvatskoj Misiji u Bruxellesu, ovisit će o poslovima vezanim
uz pristupanje i članstvo Republike Hrvatske u Europskoj uniji.
*Koristi li se Hrvatska i
dalje uslugama stranih lobista i za koje ciljeve?
– Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija
koristilo se u ovoj godini uslugama tvrtke „Law Office of
Paige E. Reffe“ radi organizacije tradicionalnog međunarodnog
„Croatia Summita“ u Dubrovniku, a
korištene su i konzultantske te promidžbene usluge tvrtke
„Independent Diplomat“ iz Londona.
Jandroković: Nećemo prihvatiti nikakve izmjene Rehnova prijedloga