Prevencija infekcija unutarnjim parazitima kod pasa i mačaka jedan je od ključnih elemenata preventivne veterinarske medicine, iako se njezina važnost u praksi još uvijek često podcjenjuje. Redovita dehelmintizacija nije važna samo za očuvanje zdravlja životinja, nego i za zaštitu ljudi, budući da se pojedini paraziti mogu prenijeti i na čovjeka.
Najčešći unutarnji paraziti koje nalazimo kod pasa i mačaka su oblići (npr. Toxocara spp.), trakavice (Dipylidium caninum, Taenia spp.) te protozoe (Giardia spp, Cryptosporidium spp.). Oni primarno nastanjuju probavni sustav, ali tijekom razvoja mogu migrirati kroz različita tkiva i prouzročiti niz zdravstvenih problema.
Kod štenaca i mačića infekcije se često očituju proljevom, povraćanjem, slabijim rastom i anemijom, dok kod odraslih životinja mogu dugo prolaziti bez vidljivih simptoma. Upravo takve neprimjetne infekcije predstavljaju stalan izvor kontaminacije okoliša. Zbog toga je važno započeti s dehelmintizacijom vrlo rano. Kod štenaca se prvi tretman provodi već u dobi od dva tjedna, a zatim se ponavlja svaka dva tjedna do osmog tjedna starosti, nakon čega slijedi mjesečna zaštita do šestog mjeseca života. Kod mačića se terapija započinje nešto kasnije, oko trećeg tjedna života, s ponavljanjem u pravilnim razmacima do iste dobi. Ovakav raspored nužan je zbog životnog ciklusa parazita i načina prijenosa, koji uključuje i prijenos s majke na mladunčad.
Redovitom dehelmintizacijom postiže se kontrola i smanjenje parazitskog opterećenja, sprečava razvoj bolesti te omogućuje normalan rast i razvoj mladih životinja. Istodobno se smanjuje izlučivanje jajašaca u okoliš i time rizik za druge životinje i ljude. Važno je naglasiti da jednokratni tretman nije dovoljan, jer većina preparata ne djeluje na sve razvojne stadije parazita, a ponovna infekcija iz okoliša vrlo je česta. Uz redovitu dehelmintizaciju vrlo je važna i higijena mjesta na kojem borave životinje.
Koprološka pretraga predstavlja najčešću i osnovnu metodu dijagnostike unutarnjih parazita kod pasa i mačaka. Temelji se na mikroskopskom pregledu uzorka fecesa, pri čemu se traže jajašca, ličinke ili drugi razvojni stadiji parazita.
Kako bi nalaz bio pouzdan, uzorak mora biti svjež i pravilno prikupljen, po mogućnosti odmah nakon defekacije. Ako se ne može analizirati unutar kratkog vremena, uzorak se čuva u hladnjaku. U praksi se najčešće primjenjuju metode flotacije, osobito centrifugalna flotacija, koja omogućuje izdvajanje i lakše uočavanje parazita pod mikroskopom. Važno je pritom naglasiti da paraziti ne izlučuju jajašca kontinuirano, zbog čega jedan negativan nalaz ne mora nužno isključiti prisutnost infekcije. Zato se preporučuje analiza više uzoraka, najčešće tri u razmaku od nekoliko dana, kako bi se povećala pouzdanost dijagnostike. Iako je riječ o jednostavnoj i dostupnoj metodi, pravilno uzimanje uzorka za analizu i ponavljanje pretrage ključni su za točnu dijagnozu i pravodobno liječenje.
Kod odraslih pasa i mačaka učestalost dehelmintizacije ovisi o načinu života. Životinje koje izlaze van, dolaze u kontakt s drugim životinjama ili love plijen zahtijevaju češće tretmane, i to u razmacima od jednog do tri mjeseca. Kod kućnih ljubimaca s manjim rizikom, uključujući one koji žive pretežno u zatvorenom prostoru, tretmani se provode nekoliko puta godišnje ili se kombiniraju s redovitim pregledima izmeta. Posebno je važno istaknuti da ni mačke koje žive isključivo u stanovima nisu lišene rizika. Paraziti se u dom mogu unijeti putem obuće, hrane ili buha, a neke se infekcije mogu razviti i bez očitih simptoma. Zato se i za takve mačke preporučuje redovita preventivna zaštita.
Uvođenje novog šteneta ili mačića u kućanstvo važan je trenutak u kojem razgovor s veterinarom ima ključnu ulogu. Već na samom početku potrebno je procijeniti zdravstveni status nove životinje, odrediti plan cijepljenja i dehelmintizacije te procijeniti rizik od prijenosa parazitarnih bolesti. Posebno je važno obratiti pozornost ako se nova životinja uvodi među druge ljubimce. I naizgled zdravo štene ili mačić može biti nositelj parazita ili uzročnika bolesti bez vidljivih simptoma. Individualni pristup i preventivne mjere u ovoj fazi često sprečavaju kasnije probleme i postavljaju temelje za dugoročan suživot u kojem su sve životinje zdrave i sigurne.
Zaključno, dehelmintizacija treba biti kontinuirana i prilagođena svakoj životinji pojedinačno. Pravodobna i redovita provedba ove mjere ključna je za očuvanje zdravlja ljubimaca, ali i za smanjenje širenja parazita u okolini te zaštitu javnog zdravlja.
Otvori KEKS Pay
