Autanje javne osobe u Hrvatskoj nije neka velika novost, ali ni čest slučaj, vjerojatno zbog straha od posljedica takvoga čina. Taj razlog naveo je svojedobno i saborski zastupnik Domagoj Hajduković, koji je iz ormara izišao silom prilika – tek kad je na njega fizički nasrnuo njegov tadašnji partner. Do tada je svoju seksualnu orijentaciju skrivao (barem od javnosti) jer se bojao da će se njegovo političko djelovanje, kako je rekao, percipirati kroz tu prizmu. O svojoj seksualnoj orijentaciji šutio je i ministar Damir Habijan, a onda ga je autao nitko drugi nego predsjednik Republike Milanović, koji je onomad još kao premijerski kandidat SDP-a energično branio pravo na privatnost te tvrdio kako "moderna Hrvatska ne ulazi u intimu vaše obitelji" i "prste dalje od moje obitelji". Ta dva slučaja potvrđuju ono što smo i dosad znali, da je seksualna orijentacija privatna stvar, a njezino otkrivanje intimna odluka svakog čovjeka. Jedni će se razotkriti prije ili poslije, a mnogi nikada. Habijan jest političar i javna osoba, ali sudeći prema njegovoj izjavi Večernjakovu novinaru Hassanu Haidaru Diabu u nedjeljnom intervjuu, on svoju seksualnu orijentaciju ne samo da nije kanio podijeliti s javnošću nego je i ogorčen zbog Milanovićeva nečuvenog postupka. "Dok se on pakosno i zlobno bavi tuđim osobnim temama, obiteljima i snižava kulturu dijaloga u Hrvatskoj, ja ću se nastaviti baviti temama od javnog interesa... Nemam se namjeru spuštati na nivo Milanovića koji tjera medije i javnost od svoje obitelji, a onda licemjerno baca u eter komentare o tuđim obiteljima i osobnim pitanjima", komentirao je ministar.
Ne vidim problem da se kandidate pitaju i takva pitanja. Jer, ukoliko se radi o kandidatima koji se deklariraju kao dio domoljubno desnog kršćanskog političkog spektra - onda se može vidjeti radi li se o licemjerima i treba li im uskratiti glas. Kako će oni živjeti - njihova je stvar, ali (ovisno o odgovoru) moja je stvar hoću li ih zaokružiti na izborima.