Hoće li uskoro presušiti fondovi EU, sve te milijarde koje Hrvatska povlači iz europskog proračuna? Sve otkad je predsjednik Republike Zoran Milanović pustio u opticaj takvu pojednostavljenu tezu, služeći se pritom argumentacijom i ekspertizom svojstvenijom babi Vangi nego državnom poglavaru, to pitanje ostaje visjeti u zraku, ili u glavama dovoljno velikog broja ljudi. I na to pitanje premijer Andrej Plenković pokušava odgovoriti uvjerljivim "ne", ali mu to po običaju ne polazi baš od ruke, jer njegov odgovor s brojkama i monotonim rečenicama ne zvuči tako atraktivno kao što zvuči Milanovićeva teza ili samo pitanje. Plenković tvrdi da u prijedlogu budućeg sedmogodišnjeg proračuna Unije, u prijedlogu Višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) 2028. – 2034., Hrvatsku čeka čak i više novca nego u prethodnom VFO-u 2021. – 2027., još uvijek aktualnom. I jedan i drugi su u pravu, ali samo donekle. Odnosno, biraju činjenice na koje se oslanjaju, ne ističući činjenice koje ne idu u prilog odabranom glavnom osloncu. U pravu je premijer kad kaže da u samom VFO-u, sudeći prema prijedlogu o kojemu se još pregovara, Hrvatsku čeka toliko novca da se nikako ne može reći da išta presušuje, nego se, zaista, čak povećavaju i apsolutni iznos i hrvatski udio u ukupnom proračunu.