O smrti svakog čovjeka treba razmišljati, razgovarati i pisati dostojanstveno. Kao što se o njegovu životu, djelima i postupcima može razmišljati analitički i kritički. U te okvire ulazi i smrt sive eminencije jugoslavenske i hrvatske diplomacije, visoko obavještajno-politički pozicioniranog Budimira Lončara, kojega su pronašli mrtvoga u moru u rodnom Preku na Ugljanu.
O ljudima poput Lončara, zbog njihova velikog utjecaja, najšira javnost relativno malo zna, premda mu je život očigledno bio koloplet kontroverzi, od partizanskog i postpartizanskog stvaranja komunističke Jugoslavije putem obavještajno-diplomatskog sustava do utjecajnog pozicioniranja u demokratskoj Hrvatskoj, čija slika posve odudara od države koju je Lončar stvarao, do one u kojoj je preminuo. Pritom, zanimljivo, nijedan ga medij nije nazvao kontroverznim, a rado će taj epitet pridjenuti svakome čije im se mišljenje ne sviđa, premda čovjek nimalo ne mora biti proturječan sam sebi, nego upravo dosljedan svojim stavovima.
Zasto mora biti crkveni obred?