U samostanu Svetog Frane u Zadru ponovno je pronađena najstarija inkunabula u Hrvatskoj. Objavio je to gvardijan samostana Svetog Frane, fra Stipe Nosić. Inkunabula samostana sv. Frane, pod signaturom I – 8, sastoji se, kako je naveo, od dva fragmenta na pergameni latinskog teksta Biblije (Vulgate) izdanja knjige Johannesa Fusta i Petera Schöffera u njemačkom gradu Mainzu 1462. - Vrlo je važna za hrvatsku kulturnu baštinu jer predstavlja najstariju tiskanu knjigu u Hrvatskoj. U zadnje vrijeme fragmenti su se bili izgubili. To se zasigurno dogodilo stoga što je riječ o malim ulomcima koji nisu stavljeni na mjesto gdje se čuva stotinjak drugih inkunabula - istakao je fra Stipe. Ovaj dio Biblije, na latinskom jeziku, u samostanskoj knjižnici još 1916. registrirao je Ernst Philip Goldschmidt (1887. – 1954.), bečki antikvar, znanstvenik i bibliofil, poznat po izvanrednom poznavanju srednjovjekovnih rukopisa, inkunabula i ranih tiskanih knjiga.
Inkunabulu je, kako se navodi, zabilježio i Josip Badalić u svojoj knjizi: Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj. Zagreb, 1952.
- On je zapisao da je knjiga izložena u muzeju i da je „Fragment najstarijega kod nas sačuvanog primjerka Biblije“. Badalić je očito tada ovu inkunabulu u muzeju vidio. Točno je napisao da je riječ o četiri lista. Goldschmidt, međutim, govori o dva lista, pa je zasigurno mislio na dva ovitka knjiga (u stvari se radi o dva velika lista pergamena na koje je otisnut tekst, a koje je on prepoznao kao inkunabule i skinuo). O inkunabuli su pisali Šime Jurić i Vatroslav Frkin 1985. i 1990., koji su ulomke Schöfferove inkunabule zasigurno još vidjeli u živo. Poslije toga oni su zagubljeni, tako da oni franjevci koji su u posljednjih dvadesetak godina živjeli u samostanu sv. Frane nisu znali gdje se završila ta inkunabula. Zato su zadarski konzervatori u inventaru, kojeg su o umjetninama samostana sv. Frane pravili 2010., za nju napisali da nedostaje. Napisali su tako jer u knjižnični inventarni upis nisu pisali „na izložbi“ - ističe fra Stipe dodajući da je ponovni pronalazak dva ulomka ove inkunabule (u siječnju 2026.) otkrio je kako oba imaju signaturu „I – 8“. - To je potvrdilo da fragmenti zajedno sadrže četiri lista ili osam stranica Schöfferove Biblije.
Goldschmidt je napisao da inkunabula sadrži jedan list iz knjige Amosa a drugi iz Matejeva Evanđelja. Ipak, usporedbom zadarskih fragmenata i online latinskog teksta Vulgate izdanja knjige Johannesa Fusta i Petera Schöffera, u Mainzu 14. kolovoza 1462., otkriva da fragment koji je označen kao list 1, zaista odgovara latinskom tekstu Vulgate iz Amosa, i to poglavlja 2,14 – 7,1. Drugi dvije stranice, koje su na tom ulomku označene kao „l.2“ (list 2), sadrže tekst iz knjige proroka Ezekiela poglavlja 9,17 – 14,11.
Drugi fragment s oznakom „l.3“ (list 3), koji se sastoji od dva lista i četiri stranice, sadrži latinski tekst istog izdanja Vulgate i to tekst iz Markova Evanđelja poglavlje 3,23 – 7,33.
I jedan i drugi fragment bili su u funkciji omota neke knjige, što nije samo slučaj ovdje. Takvih slučajeva bilo je još po svijetu, što je znak da je pergamena ove knjige bila pogodna za ovitke. Oba zadarska fragmenta, svaki po dva lista, još su uvijek savijeni onako kako su u njih bile uokvirene knjige. Na njima su i signature: 6722 – S IX. (listovi 1 i 2), i 6724 – S IX (listovi 3 i 4), koje se očigledno odnose na knjige koje su u njih bile umotane. Na fragmentima su tekstovi otisnuti na svakoj stranici u dva stupca s po 48 redaka. A riječ je o četvrtoj opće tiskanoj Bibliji koja se prema broju redaka naziva „B-48“. Tiskali su je nekadašnji suradnici Gutenberga Fust i Schöffer. Tisak je posve završen na vigiliju Velike Gospe 1462., što je prvi put da je zabilježen datum završetka tiska jednog tiskanog djela. Odabrana početna slova na početku poglavlja naknadno su obojena crvenom bojom, odnosno crnom bojom, a sami rimski brojevi poglavlja upisani su također nakon tiska crvenom bojom - istakao je Fra Stipe Nosić.
Danas se, kako je istaknuto, u svijetu ove Biblije čuva još, više ili manje kompletnih oko 60, a poznato je i oko 40 pojedinačnih listova, u koje spadaju i ovi zadarski fragmenti. Navodno je oko 50 tih Biblija tiskano na pergameni. Poznato je kako je Johannes Gutenberg (oko 1400. – 1468.) u njemačkom gradu Mainzu između 1452. i 1454. tiskao prvu knjigu, i to Bibliju na latinskom jeziku. Ta biblija imala je oko 1300 stranica u dva sveska, a tiskana je u rasporedu s 42 retka, pa se zato i naziva „B-42“. Takvih knjiga tiskano je oko 120 primjeraka, od čega ih je oko 30 bilo na pergameni, a ostale na papiru. - Redovnici samostana sv. Frane u Zadru sretni su da su u njihovoj knjiznici opet ponovno na svom mjestu dva ulomka Biblije koji vrijede za najstarije uopce tiskane tekstove koji se cuvaju u Hrvatskoj - izjavio je za Večernji list fra Stipe.
Otvori KEKS Pay
Ništa čudno za moj Zadar. U Zadru di god zabiješ lopatu ili pijuk, pročeprkaš po sakralnim/crkvenim ili profanim/svjetovnim (javnim i privatnim) arhivima mu, zaroniš u more mu, naći ćeš uvik nešto. Radi se o gradu starom 3000 godina, prebogate i za, konkretno, Hrvatsku prevažne povijesti i kulture. Koliko je tek kroz, nažalost nerijetko burnu i tragičnu, povijest mu toga uništeno i pokradeno ne triba ni govoriti. I ovim putem veliki pozdrav samostanu Svetog Frane, posebnog u srcu mi, što se kaže!