Početkom 1994. postalo je jasno da je jaz između Franje Tuđmana i Josipa Manolića nepremostiv. Manolić ne prestaje kritizirati Tuđmana: u intervjuima tvrdi da pravni sustav ne funkcionira, da je stanje u državi katastrofalno, da Washingtonski sporazum, potpisan 1. ožujka, nije kontinuitet, nego zaokret hrvatske politike prema BiH, da ministar Gojko Šušak mora otići itd. U takvim okolnostima Tuđman 24. ožujka 1994. razgovara s Manolićem i traži da podnese ostavku na sve svoje dužnosti. Kako je to izgledalo, vidi se iz transkripta s toga susreta, koji donosimo u skraćenom obliku.
Pogrešne prosudbe
Tuđman: “Joža, da bi se to najbezbolnije riješilo za tebe, pa i da ne bi štetilo HDZ-u i Hrvatskoj, predlažem da daš ostavku – da ostaneš zastupnik, da se primiriš ako hoćeš ostati član HDZ-a, a ako nećeš, onda će biti statutarno.”
Manolić: “Moja ostavka bila bi priznanje krivice za politiku koju sam vodio.”
Tuđman: “Tvoja ostavka bila bi priznanje pogrešnih prosudbi koje si dao u javnosti jer si rekao da je ova politika koju ja vodim katastrofalna i da treba izvući konzekvence.”
Manolić: “Nisam rekao da ju ti vodiš, na tebe nisam direktno nigdje išao.”
Tuđman: “Nisi direktno, ali je sve indirektno išlo na mene. Sve u svemu, Joža, ta politika je ne samo pobijedila nego je postigla za Hrvatsku najviše, savezništvo s Amerikom, savezništvo s glavnim europskim silama...”
Manolić: “Sve je to točno, međutim ljudi znaju što je tko zastupao kroz čitav period. Zadnje zasjedanje Sabora kad se govorilo o tome, toliko su se ljudi međusobno posvađali oko suradnje s Muslimanima ili ne, da je to strašno bilo. Ti ljudi sada moraju voditi politiku koja se, evo, ipak okrenula.”
Tuđman: “Ništa se nije okrenulo, Joža Manoliću. Da nismo imali Hrvatske Republike Herceg-Bosne, ne bismo sada imali federalnu Herceg-Bosnu u hrvatskim rukama ni konfederaciju. A ti to nisi shvatio i neki drugi ljudi.”
Manolić: “Ja ostavku neću dati, tjerat ću te na proceduru da ideš. Ja mogu jedino status quo, da ostane ovako, da ne istupam, to mogu prihvatiti, ali moja ostavka bila bi priznanje grešaka.”
Tuđman: “Joža Manoliću, status quo ne može biti, jer si nosilac razdora u HDZ-u i u Hrvatskoj... Dao si intervju 21. siječnja u Globusu: ‘Vodstvo HDZ-a može riješiti sukob između Šuška i mene. Jedno je od rješenja administrativno istjerivanje iz stranke zbog nepoštivanja stranačke stege. Drugi je način da se ta stajališta verificiraju u demokratskoj raspravi i da razvoj događaja pokaže tko je imao pravo’. Što je razvoj događaja pokazao?”
Manolić: “Dokazao je da sam ja bio u pravu.”
Tuđman: “Da si ti bio u pravu?! Onda si pao u političko sljepilo. Po tebi bih ja Šuška morao smijeniti, a ja sam sa Šuškom pobijedio u toj politici i doveo Hrvatsku na trijumfalne pozicije međunarodnog položaja.”
Manolić: “To je tvoje gledanje. Gledaj, Franjo, ti si likvidirao mene iz političkog vrha s činovnicima koji su naknadno došli u stranku. Pašalić ne bi govorio o rezanju suhih grana u Rijeci, likvidirati Manolića, Degoriciju, Boljkovca, da ti nisi dao podršku.”
Tuđman: “Predlagao sam ti da ideš za Ustavni sud. I ja sam više iz prijateljskih negoli iz političkih razloga udovoljio da ne ideš u Ustavni sud, ali si ti nastavio tu jednu politiku suprotnu mojoj politici. Sada je došlo vrijeme da se sa tom politikom moramo razračunati u interesu Hrvatske i ja bih ti lijepo predložio, Joža Manoliću, da nađeš u sebi ono malo razboritosti političke koju si imao kada si se priključio meni u HDZ-u. Jer nisi ti počeo stvarati HDZ, nego ja.”
Manolić: “Da li ti ja to osporavam?”
Tuđman: “Osporavaš, jer osporavaš moju politiku ovakvim izjavama i sada kada ne prihvaćaš ono što bi bilo u interesu tvome, HDZ-a i Hrvatske.”
Manolić: “Ne, to je u interesu Šuška. I dok držiš Šuška, dotle nema pravne države, dotle nema mira u Bosni.”
Tuđman: “Šušak je vodio politiku HDZ-a. Da nisam imao Šuška, ja ne bih imao Bosnu i Hercegovinu.”
Manolić: “Tko je bio protiv saveza s Muslimanima, tko je bio protiv suradnje sa...”
Tuđman: “Joža Manoliću, tako ti Boga, imaš li još nekog razbora? Pa ja sam pobjedu te politike i u BiH i u svijetu postigao s Gojkom Šuškom, a ne s tobom, jer si bio protiv te politike u Bosni, a Gojko Šušak je bio zajedno sa mnom i za kantonalno rješenje, broj jedan, i za provincijalno rješenje, broj dva, i onda smo stvarali Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu. Da je nismo stvorili, Joža, ne bismo imali sada ni federalnu Bosnu ni konfederaciju.”
Manolić: “Dobro, nećemo se uvjeravati u to, ti si uvjeren u jednu opciju, ja sam uvjeren u drugu opciju.”
Tuđman: “Ja nisam uvjeren, ja sam tu politiku vodio, a ti si sebe doveo dotle da ćeš, ako ne daš ostavku, onda ćeš biti izbačen iz HDZ-a. Da li ti to treba?”
Manolić: “Meni ne treba.”
Tuđman: “Onda budi malo razborit.”
Manolić: “Ja ću ostati u politici .”
Uloga u stvaranju HDZ-a
Tuđman: “U HDZ-u mi više nećeš voditi takvu politiku. HDZ će voditi onu politiku koja je potrebna Hrvatskoj, središnju politiku koja je pobijedila i na Prvom i na Drugom saboru, i koju je svijet prihvatio... Nemoj se zavaravati, neće poći za tobom oni predstavnici ljevice HDZ-a, nego će poći za mnom. Reći ću ti još nešto: od one ljevice što imamo, 90 posto će poći za mnom, a niti 10 posto za tobom. Da li ti to treba? Zar nije bolje da ostaneš na taj način, odigrao si pozitivnu ulogu u stvaranju HDZ-a, došao si sada u sukob zbog svojih pogrešnih prosudbi, ali ostani u HDZ-u kao nešto što je odigralo pozitivnu ulogu, što je stvorilo Hrvatsku. Onda ću ti ja to priznati, a ovako ću morati ići u obračun s tobom.”
Manolić: “Ja sam tebi rekao svoje mišljenje o Šušku, o nizu tih ljudi.”
Tuđman: “Joža, kako ti nije jasno da bez Šuška ne bih mogao pobijediti u HDZ-u u BiH, da bez Šuška ne bismo imali ni HR Herceg-Bosne. Nakon što nisu prihvaćeni moji i Šuškovi prijedlozi, što ti ne znaš, Šušak je bio sa mnom kad smo kod Vancea i Owena zagovarali rješenje BiH o provincijama. Ne shvaćaš ovo – muslimanska politika je išla za stvaranjem svoje islamske države i zato je došlo do sukoba s Hrvatima, a ne zbog greške Šuška. I kad je svijet shvatio da ne smiju dopustiti islamsku državu, onda su nas zadužili zato da bismo tamo spriječili islamsku državu. Ali ti to ne shvaćaš, nego ideš protiv glavne države. To ti neće proći, neće ti proći kod ovih politikanata koji nikada ništa nisu shvatili.”
Manolić: “Bit će sljedeći izbori, koji će potvrđivati jednu ili drugu opciju, jednu ili drugu politiku...”
Tuđman: “Ako nećeš dati ostavku, onda danas počinje tvoje eliminiranje iz HDZ-ovske politike.”
Manolić: “U redu, imaš mašinu, ima i drugih mašina.”
Tuđman: “Ima i drugih mašina?”
Manolić: “Moraju se braniti.”
Tuđman: “Neću ti dopustiti tvoje tajne policije niti marifetluke, jer ćeš ugrožavati Hrvatsku.”
Manolić: “Nikakvu Hrvatsku ja ne ugrožavam.”
Tuđman: “Ugrožavaš. U 12 sati imamo Predsjedništvo HDZ-a. Prihvati ostavku, prihvati takvo rješenje radi sebe i radi Hrvatske. Nećeš li, neću ti dopustiti da se služiš starim agentima udbovskim i onim udbovskim agentima koji su bili u ustaškim redovima.”
(Sutra: Obračun s Manolićem)
Svaka cast Tuđmanu, sta je sve izdrzao! Siguran sam da su mu Srbi bili najmanji problem.