Akademik i doktor prirodnih znanosti iz područja biologije Frano Kršinić nije čovjek koji je protiv novih projekta, ali, dodaje, kad je riječ o aktualnim bušotinama u Jadranu, mora reći istinu. Stručnjak je za zooplanktonsku i dubokomorsku zajednicu. Bio je i predsjednik znanstvenog vijeća HAZU za prirodoznanstvena istraživanja Jadrana. Dobitnik je državne nagrade za znanost 2007.
Koji su po vama mogući negativni učinci eksploatacije plina i nafte iz Jadrana na ekosustav, ribarstvo i turizam?
Pri bušenju plina i nafte u dubokom moru srednjeg i južnog Jadrana bilo koji eksces djelovat će pogubno na dubokomorsku planktonsku i hiperbentosku zajednicu (organizmi koji žive neposredno iznad morskog dna). Imao sam priliku istraživati utjecaj kuvajtske nafte na neke organizme kad je utvrđeno da pri relativno niskoj koncentraciji ugiba većina organizama, i to za 48 sati. Nažalost, nijedna studija o eksploataciji plina i nafte ne obrađuje taj segment i mogući utjecaj bušotina na većim dubinama, kao ni utjecaj južnog dubokog Jadrana na Jonsko more i na Jabučku kotlinu. Južni Jadran, s obzirom na bioraznolikost, najvažniji je dio Jadranskog mora i od presudne je važnosti za obnavljanje većine vrsta u drugim jadranskim područjima. Jabučka kotlina i Južnojadranska kotlina biseri su Jadrana, važni za egzistenciju svih populacija. Bilo kakvo nekontrolirano istjecanje nafte bilo bi pogubno za dubokomorsku i mezopelagičnu zajednicu organizama, što može ugroziti cijeli ekosustav. Kod incidenta s plinom, istekne li sumporovodik i padne koncentracija kisika u dubokim morskim slojevima, siguran je pomor živog svijeta.
Koje bi bile posljedice za hrvatski dio Jadrana u slučaju incidenta – istjecanja nafte?
Težine posljedica kod istjecanja nafte ovise o batimetriji dna, morskim strujama, temperaturi mora, vjetru, valovima... Ako bi se incident dogodio usred ljeta na području južno od Dubrovnika, uz maestral i nekoliko dana bure, od obale se istisne topla površinska voda prema otvorenom moru. Kao kompenzacija dolazi do izdizanja dubokomorske vode na površinu, tzv. upwellinga. Mnogi dubokomorski organizmi s izdizanjem dubokomorske vodene mase mogu doći do samih dubrovačkih zidina, a isto tako i nafta. Bušotine nafte na dubinama većim od 200 metara u našem moru smatram da su zabrinjavajuće. Kad dođe do incidenta u plitkom moru ili na površini, sve se još može riješiti skupljanjem onečišćenja barijerama, biološkim i drugim sredstvima, ali ne može se zaštititi more na velikim dubinama.
U javnosti se često povlači argument: zašto mi ne bismo imali bušotine u Jadranu i zarađivali kad ih ionako imaju Talijani?
Tvrdoglavo se ide u neke poslove, a nije spojivo da su platforme na ruti tankera u području ribolovnih zona ili zona mriješćenja. Batimetrija, obala i morske struje u talijanskom dijelu Jadrana nešto su sasvim drugo. Mi ćemo s ulaznom strujom na našem moru osjetiti i kad se dogodi incident u Albaniji. Povremeno je snažan utjecaj levantske vodene mase u potpovršinskim slojevima južnog Jadrana. U našem dijelu mora u zimskom razdoblju izražen je utjecaj južnog Jadrana na srednji i sjeverni, dok je ljeti poznat utjecaj sjevernog na Jabučku kotlinu i Južnojadransku kotlinu. Primjerice, dio novoproizvedene hrane na području sjevernog Jadrana s tzv. teškom vodom klizi prema najdubljem dijelu Jadrana. Zagovornici eksploatacije plina kažu da su plinske platforme u sjevernom Jadranu, ali južni Jadran nešto je posve drugo od sjevernog. Da bismo spasili Jadransko more, treba nam međudržavni ugovor između svih korisnika Jadranskog mora, Italije, Hrvatske, Crne Gore... Nisam stručnjak za ribarstvo, ali treba voditi računa i o vremenu, načinu i mjestu mriješćenja, na primjer srdela se mrijesti na dubini između 80 i 100 m, a hrani se planktonom. Ako poremetite jedan segment, upropastili ste cijeli ekosustav. Premalo se kod nas govori o cjelini, osobito ako se uzmu i sinergijski učinci mnogih čimbenika od klimatskih promjena, imigracija alohtonih vrsta, balastnih voda, zagađenja iz raznih izvora, prelova ribe...
Može li biti veća šteta za ekosustav i ribarstvo u slučaju incidenta izazvanog bušenjem nafte u Jadranu nego u slučaju izlijevanja nafte iz tankera, koji i sada prolaze Jadranom?
Sirova nafta koja dospije u morski okoliš, a pogotovo njen topivi dio, vrlo je štetna za živi svijet bez obzira na podrijetlo, odnosno havarije tankera ili bušotina. Netopivi dio nafte koji bi dospio na našu kamenitu obalu sigurno bi vrlo negativno utjecao na turizam, rekreaciju i sve aktivnosti na moru i obali. Danas prometuju suvremeni tankeri sa sigurnosnom opremom. Vjerujem da se rute tankera neprestano radarski prate i da su razrađeni protokoli u slučaju incidenta. U slučaju površinskog izljeva nafte postoje mnoge metode za lokaliziranje i saniranje onečišćenja. Moram istaknuti da su napravljene vrlo opsežne studije za eksploatacijsko plinsko polje u sjevernom Jadranu i za potrebe naftovoda u Riječkom zaljevu, dok za vjerojatno najopsežnije istražno bušenje dubokog Jadrana manjkava studija nažalost nije dala odgovore na brojna pitanja naših građana.
>>'Talijani nam u Jadranu crpe naftu ispred nosa, a mi bismo se ponašali k'o mila Gera?'
>>Hoće li naftne platforme uništiti turizam i onečistiti naše more?
Ne bušenju Jadranskog mora, jednom zagađeno more i uništen ekosustav će trebati desetljeća da bi se oporavio, a zbog ovo malo nafte i profita što će pobrati strane naftne kompanije nam to nije potrebno. Uvijek je tako kod na, Hrvati bi uvijek htjeli kruha bez motike, pa ćemo eto vratiti sve "ukradeno u privatizaciji" i naći naftu i svi će biti sretni i neće više morati raditi. Vrdoljku bi bilo bolje da se bavi s pitanjima kako pokrenuti industriju umjesto da traži fantomska nalazišta nafte. A to što Talijani imaju platforme se nas ne tiče - svatko zna kako se kreću struje u Jadranskom moru!