Zbilo se to u ono vrijeme kada je stožeraška mahnitost bila na svojim vrhuncima: potpuno zatvaranje svega što se moglo zatvoriti, rade samo dućani s prehrambenom robom, zabranjeno je šetati po nasipu, preporučuju se gumene rukavice, zabranjeno je sjedati po klupama u parku, razgovarali s poznanicima… Vrijeme je to kada je u Zagrebu dnevno čak po dvadeset novozaraženih, a u cijeloj zemlji se približavamo zastrašujućim trocifrenim brojevima. Kako već tjednima ne radi tržnica, i nitko se ne nada da će ikad više proraditi, naokolo su se, po parkiralištu, pojavili stari olupani kombiji i furgoni.
Za Đuru Sedera nema veće pohvale ni većeg priznanja od toga da je on bio posljednji slikar toga svijeta, i da su nebesa bosanskokatolička upravo njegova, onako kao što su i Šopova. A pritom, nijednim potezom kista, nijednim slovom olovke, nije izdao avangardu, apstrakciju, enformel, akciju...
Otvori KEKS Pay
