Čovjek uz cestu prodaje sokolove. Na glavi nosi pakul, puši cigaretu i pokazuje rijetke zube na koje se navukla patina dugogodišnjeg zanemarivanja. Sokolovi sjaje u punoj ljepoti, dok privezanih nožica i s iznenađujućom smirenošću promatraju gust promet i ulicu kroz koju se ljudi probijaju udišući ispušne plinove. Trguje se, živo je, grad je u svom regularnom dnevnom ritmu. Jedan dječak zastane i kupi sladoled s pokretnih kolica, drugi kupi hladan jogurt s krastavcima.
Pored čovjeka s pticama prošao je Ahmad. Njegov je život te godine tek započeo. Kao mlad čovjek iz malog grada bio je na prvoj godini studija građevine u Kabulu. Oduvijek je volio glavni grad. Tamo se nalaze kavane, tamo su kina, prodavaonice i povrh svega njegova generacija, budući zametak društva, provodi dane razmjenjujući ideje. Vibrantan i velik grad mamio je svojim širokim ulicama i sadržajem kojim se diči svaka prijestolnica koja se želi nazvati metropolom. Počelo je sjajno. Živio je u stanu s dva cimera, plaćao razumnu stanarinu, učio engleski i u slobodno se vrijeme provodio. Ali tad je došao kolovoz, mjesec koji u njegovom rječniku označava bijedu.
Budine kipove raznijeli su talibani, a turisti dolaze vidjeti rupu u stijeni gdje su stajali
Reporter Nedjelje prokrstario je uzduž i poprijeko zemljom koja se sramežljivo otvara strancima nakon što je ponovno zavladao islamski konzervativni pokret te je provjerio kako žive obični građani, podržavaju li talibane, obišao je ulice, trgove i lokale Kabula te posjetio Bamyan, grad pod zaštitom UNESCO-a
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.