Već u prvim danima ruske agresije na Ukrajinu, koncem veljače prošle godine, društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama diljem Hrvatske proširila se sličica, nepoznatog autora, svojevrsni kolaž s dvije fotografije. Na gornjoj lice uplakane djevojčice koju će naša javnost upoznati godinama poslije pod imenom Željka Jurić, dok na donjoj plače djevojčica Vlada iz Mariupolja koju će svjetska javnost upoznati nakon što je, u podrumu stisnuta od straha, s novinarima podijelila svoj doživljaj ratnih strahota.
Hrvatski građani proveli su 90-e na ratištima ili u podrumima, pod zračnim opasnostima, prognani, zarobljeni, ranjeni, mučeni, silovani, hrvatski branitelji proživjeli su strahote na prvim linijama bojišnice, gradovi su razoreni, a brojne hrvatske obitelji i danas traže svoje nestale. Svi ti zbjegovi ljudi s vrećicama u rukama, uplakana djeca, spaljeni domovi... sve te slike još su itekako žive u našem kolektivnom sjećanju i protekle dvije godine bolno oživljene.
Branitelj s PTSP-om: Prestao sam gledati vijesti iz Ukrajine i Izraela
Simptomi koje branitelji osjećaju su, dodaje, različiti, poput nesanice i nervoze, a godine im, osim pogoršanja tjelesne bolesti poput tlaka i šećera, donose i nove tegobe.
Komentara 8
Je...naročito to pogađa branitelje iz "Miken bojne" koji su branili domovinu od "Mikena" do "Štutgarta" i one tu iz lokalne Sportske kladionice.
I meni je isto teško to gledati i u zadnje vrime uopće negledam posebno kad se moji (Ukraina i Izrael) muče sa pobjedom.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Branitelj sam, dragovoljac Domovinskog rata i teško mi je gledati patnju ukrajinskih branitelja, u sličnoj su situaciji kao i mi 1991.kad nas je napadala srbočetnička banda potpomognuta takozvanom jna