Španjolska nije slučajno turistička velesila. Zemlja koja je u 2024. ugostila 94 milijuna stranih posjetitelja, a lani ponovno upisala rekordno ljeto s planom da se konačne brojke u 2025. posve približe sto milijuna, nema samo bogatu kulturnu baštinu, lijepe krajolike i obalu, ugodnu klimu, kuhinju svjetske klase, odličnu infrastrukturu i specifičan, turistima privlačan stil života. Iako po broju turista već dugo drži svoju poziciju u samom vrhu svjetske ljestvice, Španjolska svake godine uspješnim promotivno-marketinškim kampanjama iznova podgrijava interes i animira moderne nomade.
Dakako, pogrešaka i promašaja nije pošteđena nijedna turistička zemlja, a Španjolska se, recimo, među prvima suočila i s apartmanizacijom (svojevremeno su neki apartmanski mastodonti uz samu obalu čak rušeni) i prekomjernim turizmom, ali turističke hrabrosti i kreativnosti u toj zemlji ne manjka. Znanjima kojima vladaju tamošnji turistički profesionalci u više se navrata, pri izradi razvojnih dokumenata, koristio i hrvatski turizam, a Španjolci, moglo bi se reći, na svoj turizam misle i kad se turizmom izravno ne bave. U takvu kategoriju svakako spada gastroprojekt katalonske vlade, točnije tamošnjeg ministarstva poljoprivrede, pod nazivom Gastrosàvies.
Dominiraju pizza i kebab
Katalonija, regija u svijetu poznata i po gastronomiji, u 2025. naumila se, naime, dodatno posvetiti toj temi kako bi očuvala tradicionalnu kuhinju. U poplavi brze hrane i gotovih jela, životnog tempa koji često ne dopušta sate i sate za kuhinjskom peći, u Kataloniji su zaključili da su stara jela poput, primjerice, krumpira s grahom, katalonskog gulaša, patke s repom, riže s kupusom i graškom, juhe od timijana, piletine s jabukom, svinjskih kotleta s kestenima.. ili deserata orelleta (vrsta tijesta) i panelletsa (vrsta bademovih kolačića) na rubu zaborava.
Tijekom protekle godine diljem regije održali su 18 etnografskih radionica, prikupljeno je tristotinjak recepata tradicionalnih jela po kakvima su, volimo tako opisati i mi u Hrvatskoj, kuhale naše bake. Ali, Španjolci su – demonstrirajući marketinško umijeće kako na prvu pobrati simpatije – u središte ove priče i stavili upravo bake. Prvi videi u kojima ozbiljne žene predstavljaju svoje recepte, kulinarske vještine i, dakako, osobna sjećanja vezana za to već se dijele na društvenim mrežama. Videi, inače, uz osobnu priču sadržavaju i povijesni te regionalni kontekst jela, u projekt je uključeno više od sto žena, a snimanja i dalje traju.
Projekt je već izišao izvan španjolskih granica, a britanski The Guardian je, recimo, zabilježio kako bake pripremaju "naizgled jednostavne kreacije, dodajući svakom receptu neki svoj trik, a gledatelja definitivno vraćaju u vrijeme kada se kuhalo od onoga što je bilo pri ruci i u sezoni, uz bazičnu kuhinjsku opremu i tehnike koje su se prenosile generacijama". Inače, mnoga od tradicionalnih katalonskih jela još uvijek se mogu pronaći u ruralnim dijelovima te regije, ali u prijestolnici španjolskog turizma i glavnom gradu Katalonije, Barceloni, sve su rjeđa. Kao i u većini velikih drugih turističkih gradova, potiskuju ih pizze, kebabi, hamburgeri, sushi...
Prijeti gastroglobalizacija
Svojevrsna gastronomska globalizacija, koja prijeti nametanjem istih okusa, na djelu je već dulje vrijeme, a, istine radi, treba reći da i kod nas ima pokušaja vrednovanja tradicionalnih, autohtonih jela. Svjesne da moderni turisti sve češće putuju motivirani lokalnom hranom, domaće turističke vlasti kontinuirano ističu važnost enogastronomije, a, primjerice, još prije 15 godina, u vrijeme Damira Bajsa, radio se i popis tradicionalnih jela. Restorani koji su nudili više od 70 posto jela s tog popisa mogli su dobiti oznaku "Hrvatska autohtona kuhinja", no projekt nije ozbiljnije zaživio.
Trenutačno je, među ostalima, u tijeku petogodišnji nacionalni projekt Mastercarda, uz podršku Ministarstva turizma i Hrvatske gospodarske komore, "Uplift – prijatelj hrvatske kuhinje", u sklopu kojeg se želi definirati, zaštititi i promovirati hrvatska kuhinja kao strateški turistički, kulturni i gospodarski resurs. Inicijativa vrednovanja i promocije domaće kulinarske baštine ima, dakako, još, provode se i na nižim razinama, ali simpatične, prijemčive poruke kakve su marketinški velemajstori iz Španjolske odaslali s bakama, nažalost, vrlo su rijetke. Pogotovo one koje usput, čuvajući određeni, specifični dio vlastite baštine, s lakoćom poberu i turističku pozornost.