Članak je izvorno objavljen u lipnju 2020. godine. Tekst ponovno objavljamo povodom godišnjice Bitke na Sutjesci koja je trajala od 15. svibnja do 16. lipnja 1943. godine.
Bitka na Sutjesci jedan je od sinonima i mitova komunističkog sustava. Tom su rečenicom zastupnici HDZ-a 2017. godine odbijali ideju SDP-ovca Ranka Ostojića da Hrvatski sabor postane pokroviteljem komemoracije hrvatskim partizanima poginulim na području između rijeka Pive i Tare u istočnoj Bosni, gdje su se u okruženju njemačkih trupa u svibnju 1943. našle četiri partizanske divizije i 16 brigada, u čijem su sastavu bili i brojni Hrvati, prije svega s područja Dalmacije. Dvije godine kasnije među okupljenima na komemoraciji na Tjentištu pojavio se Tomislav Ivić, državni tajnik u Ministarstvu obrane, i to u ulozi izaslanika premijera Andreja Plenkovića, a među vijencima položenima kod spomenika poginulim borcima našao se i onaj s natpisom “Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske”. Riječ je, očito, o potpunom zaokretu službene hrvatske politike, prije svega HDZ-a kada je riječ o odnosu prema hrvatskim partizanima, kojih je najviše među poginulima na Sutjesci, ali i u odnosu na samu narav ove bitke. Ovakav je zaokret, očekivano, naišao na negodovanje na desnom političkom spektru pa su se iz HDZ-a požurili obrazložiti da nije riječ o nikakvom odavanju počasti komunističkom sustavu.
Bitka na Sutjesci: Hrvatska bitka u kojoj je poginulo 3000 Dalmatinaca
Bitka na Sutjesci je, unatoč strašnim gubicima, donijela političku korist, tvrde neki povjesničari.
Komentara 21
"Stipe, ne pucaj."
Tzv. "partizani" su bili simpatizeri jugoslavenstva, boljševičke internacijunale i sovjetske rusije.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Prošle godine ste pisali 5000.