Duboka politička kriza u tadašnjoj Jugoslaviji, ali i domino efekt koji je pokrenuo pad komunističkih režima diljem Europe, potaknuli su građane Hrvatske da 22. i 23. travnja 1990. godine masovno izađu na birališta, kako bi okrenuli novu stranicu hrvatske povijesti. Naime, na tim povijesnim izborima nije se odlučivalo samo o novoj vlasti, nego i o smjeru države u nadolazećim, neizvjesnim vremenima te o čitavoj budućnosti Hrvatske.
Potvrda silne želje hrvatskih građana za promjenom bio je golemi odaziv - u prvom krugu izbora glasalo je gotovo 85 posto birača. Nadmoćnu pobjedu odnijela je tada Hrvatska demokratska zajednica na čelu s dr. Franjom Tuđmanom. HDZ je tada osvojio 42 posto glasova birača, no, zahvaljujući tadašnjem većinskom izbornom sustavu s dva kruga, time si je osigurao čak 205 od ukupno 356 zastupničkih mjesta, koliko ih je tada imao Sabor sa svoja tri vijeća.
Bila je to apsolutna, gotovo dvotrećinska većina od 58 posto mandata u Saboru. Reformirani komunisti, Savez komunista Hrvatske - Stranka demokratskih promjena (SKH-SDP) na čelu s Ivicom Račanom, osvojili su tada 26 posto glasova, što im je donijelo 107 mandata i ulogu snažne oporbe. Treća politička snaga, Koalicija narodnog sporazuma (KNS), predvođena ikonama Hrvatskog proljeća, Savkom Dabčević-Kučar i Mikom Tripalom, dobila je te 1990. povjerenje 15 posto birača, što im je donijelo samo 21 mandat. Srpska demokratska stranka (SDS) Jovana Raškovića osvojila je pet mandata, dok je ostatak pripao nezavisnim kandidatima i drugim manjim strankama.
Povijesni paradoks
Baš kao iz rubrike 'Vjerovali ili ne', izborni sustav koji je prije 36 godina HDZ-u donio uvjerljivu pobjedu osmislili su i izglasali upravo komunisti, ne sluteći da su time sami sebi skrojili izbornu klopku. Suočeni s unutarnjim podjelama na reformsku struju i tvrdolinijaše te nejasnim odnosom snaga s rastućom opozicijom, vodstvo SKH odlučilo se za većinski izborni sustav s dva kruga, nadajući se da će im on poslužiti kao svojevrsni unutarnji filter. Računali su da će u prvom krugu kandidirati više svojih ljudi te će tako riješiti unutarstranačke sukobe, dok će u drugom krugu, kao jedinstvena snaga, pobijediti razjedinjenu opoziciju. No, taj se strateški manevar komunista pokazao kao njihova katastrofalna pogreška. HDZ se u kampanji nametnuo kao jedina vjerodostojna snaga koja je sposobna "obraniti hrvatske nacionalne interese" od rastućeg velikosrpskog nacionalizma, predvođenog Slobodanom Miloševićem. Pretvarajući izbore u plebiscit za hrvatsku suverenost i odbacivanje komunističkog naslijeđa, glasači su u drugom krugu masovno podržali kandidate HDZ-a.
Nakon drugog kruga izbora, 6. i 7. svibnja, put prema demokratskoj tranziciji bio je potpuno otvoren - 30. svibnja 1990. godine konstituiran je prvi višestranački Sabor, a taj se dan danas obilježava kao Dan državnosti. Na toj povijesnoj sjednici Franjo Tuđman bio je izabran za predsjednika Predsjedništva SR Hrvatske, nakon čega je formirana i prva nekomunistička Vlada na čelu sa Stjepanom Mesićem. Bio je to kraj monopola jedne partije i udaranje temelja za proces izgradnje suverene i neovisne Republike Hrvatske, koji je kulminirao donošenjem "Božićnog Ustava" u prosincu iste godine te referendumom o neovisnosti, u svibnju 1991. godine.
Pad povjerenja i apatija?
Nakon parlamentarnih izbora 1990. do danas, uočljiv je zabrinjavajući trend pada izlaznosti hrvatskih građana na izbore. Već na idućim izborima, održanim 1992. godine, u jeku Domovinskog rata, odaziv je pao na 75,6 posto, a silazna se putanja, uz manje oscilacije, nastavila sve do 2020. godine, kada je zabilježena povijesno niska izlaznost od samo 46,9 posto, što je dijelom bilo uvjetovano i pandemijom koronavirusa. Pad povjerenja u političke institucije i opća apatija birača postali su ključni izazovi za hrvatsku demokraciju. Iako je rekordnih gotovo 85 posto izlaznosti iz prvog kruga 1990. godine za današnje političke aktere tek nedostižan san, posljednji parlamentarni izbori, održani 2024. godine, s izlaznošću od 62,3 posto, ipak su donijeli preokret.
Značajne transformacije doživjela je i politička scena - dok su izbori 1990. godine bili obilježeni polarizacijom između HDZ-a i nasljednika komunističke partije, kasniji su izborni ciklusi donijeli složeniju sliku. Ipak, odnoseći pobjede na većini izbora te formirajući vlade samostalno, ili s koalicijskim partnerima, HDZ je, sve do danas, ostao na tronu kao najuspješnija politička stranka u Hrvatskoj. Vlast je do sada iz ruku HDZ-a samo dva puta preuzela koalicija predvođena Socijaldemokratskom partijom (SDP) - prvi put 2000., kada je nakon deset godina "Šestorka" srušila HDZ, te ponovno 2011. s Kukuriku koalicijom. Izbori 2015. godine označili su početak novog razdoblja, obilježenog jačanjem trećih političkih opcija, poput Mosta, koje su razbile duopol dviju najvećih stranaka. Time je proces formiranja vlada postao znatno neizvjesniji i složeniji, što je, primjerice, dovelo do kratkotrajne vlade nestranačkog premijera Tihomira Oreškovića te do prijevremenih izbora 2016. godine.
*uz korištenje AI-ja
Otvori KEKS Pay
"Reformirani komunisti".....Reformirani? Ostali su isti!