Prije točno 26 godina, 27. ožujka 1999., tijekom NATO-ova bombardiranja Jugoslavije u sklopu operacije Saveznička sila (Allied Force), dogodio se povijesni trenutak u zrakoplovstvu: jugoslavenska vojska oborila je američki "nevidljivi" avion Lockheed F-117 Nighthawk. Ovaj incident, poznat kao Obaranje F-117A 1999., bio je prvi i jedini potvrđeni slučaj obaranja zrakoplova izrađenog u stealth tehnologiji tijekom borbenih operacija, šokiravši vojni svijet i postavši simbolom srpskog otpora.
Operacija Saveznička sila pokrenuta je 24. ožujka 1999. s ciljem prisiljavanja tadašnjeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića na povlačenje snaga s Kosova i prekid etničkog čišćenja albanskog stanovništva. NATO je raspolagao nadmoćnom zračnom silom, a jedan od ključnih aduta bio je F-117 Nighthawk. Razvijen u tajnosti tijekom 1970-ih i uveden u službu 1983., F-117 bio je prvi operativni zrakoplov dizajniran sa stealth tehnologijom, što mu je omogućavalo da bude gotovo nevidljiv za tadašnje radarske sustave. Njegov uglati, fasetirani dizajn minimalizirao je radarski odraz, čineći ga idealnim za probijanje neprijateljske protuzračne obrane (PZO) i uništavanje ključnih ciljeva. Desetak ovih zrakoplova bilo je stacionirano u zračnoj bazi Aviano u Italiji za potrebe kampanje.
Četvrte noći operacije, F-117 s pozivnim znakom "Vega 31" i imenom "Something Wicked", kojim je upravljao potpukovnik Darrell Patrick "Dale" Zelko, veteran Zaljevskog rata, vraćao se prema Avianu nakon što je ispustio dvije laserski navođene bombe Paveway na ciljeve u blizini Beograda. Ključna okolnost te noći bila je da F-117 nije imao pratnju zrakoplova za elektroničko ratovanje EA-6B Prowler, koji su inače ometali neprijateljske radare, jer su bili prizemljeni zbog lošeg vremena. Također, nije bilo ni lovačke pratnje F-16 koja bi mogla uništiti aktivne PZO položaje.
Na zemlji, u zasjedi je čekala 3. raketna bitnica (divizion) 250. raketne brigade PZO Vojske Jugoslavije, stacionirana kod sela Šimanovci. Jedinicom je zapovijedao potpukovnik (kasnije pukovnik) Zoltán Dani. Bili su opremljeni zastarjelim sovjetskim raketnim sustavom S-125 Neva/Pechora (NATO oznaka: SA-3 Goa), koji datira iz ranih 1960-ih. U usporedbi s vrhunskom tehnologijom F-117, jugoslavenski PZO sustavi smatrani su relativno zastarjelima.
Uspjeh Danijeve jedinice nije bio samo puka sreća, već kombinacija inovativne taktike, discipline, obavještajnih podataka i određenog spleta okolnosti. Dani je bio motiviran zapovjednik koji je proučavao zapadne taktike suzbijanja PZO. Njegova jedinica je:
- Često mijenjala položaje: Za razliku od statičnih iračkih i sirijskih PZO sustava, Danijeva bitnica se premještala vrlo brzo (navodno za 90 minuta umjesto standardnih 150), koristeći i manji broj lansera kako bi olakšali mobilnost. Koristili su i lažne položaje i radarske mamce.
- Minimalno koristila radar: Aktivni radari za ciljanje uključivani su na vrlo kratko vrijeme, ne duže od 17-20 sekundi, kako bi izbjegli otkrivanje i napad NATO-ovih proturadarskih raketa HARM. Odmah nakon toga, jedinica bi se premještala.
- Koristila stari radar na novi način: Dani je primijetio da njihov radar za nadzor P-18 "Spoon Rest-D", podešen na najnižu moguću frekvenciju (duge valne duljine), može grubo detektirati F-117 na udaljenosti od oko 23-60 km (izvori variraju). Iako ovaj radar nije mogao osigurati precizno navođenje, dao je približnu lokaciju. Kasnije tvrdnje o hardverskim modifikacijama radara Dani je demantirao kao propagandu.
- Imala obavještajne podatke: Srbi su pratili neenkriptirane NATO komunikacije i imali mrežu promatrača blizu baza u Italiji i granica, što im je omogućilo predviđanje ruta leta. Letovi F-117 postali su predvidljivi jer su koristili iste rute nekoliko dana zaredom.
Te noći, oko 20:15 po lokalnom vremenu, P-18 radar je detektirao "Vegu 31". Ciljnički radar SNR-125 uključen je na kratko, ali bez uspjeha. Dani je, znajući da Prowleri ne lete, preuzeo rizik i naredio još jedno, pa i treće uključivanje radara, kršeći vlastitu doktrinu. Treći put, kada je F-117 bio udaljen samo oko 13 km, radar ga je uspješno zahvatio. Neki izvori sugeriraju da je otvaranje odjeljka za bombe povećalo radarski odraz, ali drugi to osporavaju. Posada je ručno ciljala zbog malog radarskog odraza.
Ispaljene su dvije rakete V-601M. Potpukovnik Zelko je vidio kako se rakete probijaju kroz oblake prema njemu. Prva je proletjela vrlo blizu, potresavši avion, ali nije eksplodirala. Druga je eksplodirala u neposrednoj blizini. Udarni val i geleri teško su oštetili "nevidljivi" avion, koji se počeo nekontrolirano vrtjeti i padati. Zelko se jedva uspio katapultirati zbog jakih G-sila.
Nakon otvaranja padobrana, Zelko je upotrijebio radio za preživljavanje i uspostavio kontakt s tankerom KC-135 koji je vidio obaranje. Sletio je u polje južno od Rume, blizu sela Buđanovci, i brzo se sakrio u odvodni kanal. Jugoslavenske snage i lokalno stanovništvo intenzivno su pretraživali područje, prišavši mu na nekoliko stotina metara. Otprilike osam sati kasnije, u ranim jutarnjim satima 28. ožujka, spasio ga je američki tim za borbeno traganje i spašavanje (CSAR) helikopterima MH-53 i HH-60 Pave Hawk.
Obaranje F-117 bio je ogroman šok za NATO i USAF, dok je za Srbiju predstavljalo veliku moralnu pobjedu i izvor nacionalnog ponosa. Olupina aviona, koja je pala relativno neoštećena, nije uništena od strane SAD-a. Dijelovi su izloženi u Muzeju zrakoplovstva u Beogradu, a nagađa se da su neki dijelovi završili u Rusiji i Kini, pridonoseći njihovom razvoju stealth tehnologije.
Incident je pokrenuo rasprave o ranjivosti stealth tehnologije. Iako je dokazano da "nevidljivi" avioni nisu uistinu nevidljivi, obaranje je bilo rezultat specifičnog spleta okolnosti: zastarjele tehnologije F-117 (dizajn iz 1970-ih), inovativne taktike obrane, nedostatka elektroničke i lovačke pratnje, predvidljivih ruta leta te elementa sreće. Danijeva jedinica je kasnije, 2. svibnja 1999., oborila i američki F-16CJ, kojim je upravljao budući načelnik stožera USAF-a David L. Goldfein. Također postoje izvještaji da je još jedan F-117 oštećen tijekom kampanje 30. travnja, ali se uspio vratiti u bazu. USAF je povukao F-117 iz službe 2008. godine, iako neki primjerci i danas lete u trenažne i testne svrhe.
Godinama kasnije, 2011., Dale Zelko, tada umirovljeni časnik USAF-a, i Zoltán Dani, koji je otvorio pekaru u svom rodnom mjestu, upoznali su se. Razvili su neobično prijateljstvo, koje je dokumentirano i postalo simbol pomirenja čak i nakon žestokih sukoba.
Članak je izuzetno precizno napisan na užas velikih domoljuba. A najjači su mi ovi što tvrde da se svaki avion može oboriti a pri tom ne kažu da je to bio jedini avion sa stelth tehnologijom ikada oboren što je dovelo do otkaza naručivanja pomenutog aviona