Cilj opravdava sredstva, pomislili su valjda u komiškom HDZ-u i SDP-u kad su tražili način kako spriječiti da nezavisni dobe mjesto predsjednika Gradskoog vijeća. Matematika je jasna: koalicija SDP-a i HNS-a ima četiri mandata, koliko i Nezavisna lista Mari Greget, a HDZ je ostao na jednom vijećniku. Kad se birao predsjednik Gradskog vijeća, taj jedan HDZ-ov glas prevagnuo je na stranu bloka SDP-HNS.
Vijest je, dakako, odjeknula, a u SDP-u su odmah stali uvjeravati birače da koalicije nema, i da su u malim sredinama bitne komunalije, a ne ideologije. Kad se nađu pred zidom i svojim biračima moraju opravdavati neuobičajene dogovore, političari sve češće koriste termin "programska suradnja". Nisu, eto, službeno u koaliciji, ali će podići ruku za projekte. Reformisti Radimira Čačića u Varaždinskoj županiji podržavaju HDZ, protiv čijeg se kandidata Čačić nadmetao u drugom krugu i izgubio, optužujući tu stranku za dosad neviđenu prljavu kampanju, dok u Gradskom vijeću Varaždina Reformisti stoje uz SDP i nezavisne.
U Međimurju je HSLS podržao nezavisnog župana Matiju Posavca, dakle išao je protiv kandidata HDZ-a, stranke kojoj HSLS na nacionalnoj razini drži štangu. U gradu Prelogu već godinama zajedno vladaju HDZ i HSS, koliko god se Krešo Beljak iscrpljivao u napadima na HDZ na nacionalnoj razini. Širom Dalmacije slažu se neobični savezi kontra HDZ-a...
- Regionalni, a posebno komunalni, izbori imaju obično svoju zasebnu logiku natjecanja, bez obzira koliko bili pod utjecajem nacionalno relevantnih stranaka. Već na pokrajinskoj razini u Njemačkoj i Austriji, na primjer, imate gotovo sve moguće kombinacije koalicija vlasti, potpuno nepovezane s nacionalnom razinom (bez AfD-a u Njemačkoj). Tako da to ni u Hrvatskoj ne bi trebalo čuditi, posebno kad se spustite na razinu općina i gradova. U Hrvatskoj je već godinama prisutan jedan postepeni trend na lokalnim izborima: nacionalno relevantne stranke, doduše jako sporo, gube kontrolu nad lokalnom razinom vlasti. Svake je godine sve više neovisnih kandidata, dobivaju sve više glasova, mandata i čelnika izvršne vlasti - kaže politolog izv. prof. dr. Goran Čular.
U nekim istočnoeuropskim državama poput Češke, Bugarske i Mađarske nacionalno relevantne stranke već godinama ne kontroliraju lokalnu razinu vlasti više od 50 posto, negdje samo i 25 posto, tako da Hrvatska, veli, u tome "kasni".
- Između ostaloga i zato jer je Hrvatska, komparativno gledano, uvijek imala jako dobro vertikalno ukotvljene stranke. Tako da ovaj trend raznorodnih koalicija možemo tumačiti kao još jedan indikator da regionalna i lokalna razina natjecanja postupno zadobivaju svoju političku autonomiju - sve su manje odraz nacionalne politike. To možemo interpretirati kao pozitivan trend, iako će dugoročno predstavljati, i već predstavlja, problem za stranačke organizacije nacionalnih stranaka, posebno onih koji svoje veze s članstvom baziraju na klijentelizmu. Ako nacionalne stranke potpuno izgube kontrolu nad lokalnom razinom, a nemaju izgrađenu prepoznatljivu ideologiju ili stranačku identifikaciju, pitanje je što može ljude lokalno više vezati za njih - smatra.
Postoje slučajevi da birač koji ne može živu smisliti neku stranku ipak glasa za njezina kandidata za gradonačelnika ili načelnika jer vjeruje da je sposoban i da će ispuniti obećano. Nekim je lokalnim i regionalnim kandidatima stranka na izborima uteg, pa bi vjerojatno bolje prošli kao nezavisni nego sa strankom iza sebe.
Politolog prof. dr. sc. Pero Maldini ističe da je temeljno načelo demokratskog posredovanja različitih interesa kompromis kojem politički akteri moraju biti skloni ako žele ostvariti konsenzus oko minimuma zajedničkoga u ostvarenju javnog interesa, za što su dobili povjerenje birača.
- Odatle se može razumjeti koaliranje ideološki i interesno raznorodnih političkih aktera, što je opravdano ako time ostvaruju javni interes. Međutim, to nije isto što i tzv. politička trgovina, kada većinski partner, da bi stekao većinu, prihvaća jednog ili više manjih partnera, često politički nesrodnih, kojima pritom ustupa dio političke moći, obično znatno veći nego što je njihov izborni legitimitet, u zamjenu za potporu u formiranju i održanju većine. Iako je ponekad teško razlučiti granicu između ova dva tipa koaliranja, moguće je ustvrditi da takve koalicije imaju smisla kada su funkcionalne i kad ostvaruju proklamirane javne politike, i obratno, da su tek sredstvo održanja na vlasti kada su nefunkcionalne i opterećene političkim klijentelizmom - kaže prof. dr. Maldini.
Premda se u koalicije obično udružuju ideološki srodne stranke, na lokalnim razinama to je, dodaje, manje bitno.
- Naime, dok je ideološka i politička kompatibilnost na nacionalnoj razini bitna radi lakšeg i usklađenijeg donošenja i provedbe javnih politika, na lokalnim razinama u fokusu vlasti su primarno konkretni uvjeti života građana, dakle komunalna pitanja, gdje ideološke razlike imaju razmjerno manje značenje. Uz to, lokalne koalicije nisu nužno u skladu s onima na nacionalnoj razini budući da proizlaze iz specifičnih odnosa među političkim akterima u svakoj pojedinoj sredini, često različitom od odnosa na nacionalnoj razini ili od onih u drugim sredinama. Odatle je razumljiva šarolikost koalicijskih aranžmana na lokalnoj razini.
Međutim, kriterij pri procjeni opravdanosti, pa i etičnosti takvih koalicija, trebala bi biti njihova funkcionalnost i politička vjerodostojnost, tj. je li u pitanju kompromis zbog ostvarenja javnog interesa ili odustajanje od programa na osnovu kojeg je netko dobio povjerenje birača i priklanjanje drugoj političkoj opciji radi partikularnih interesa ostvarivih pozicijom u vlasti. Procjena je u konačnici uvijek na građanima, bilo davanjem ili uskraćivanjem povjerenja – zaključuje prof. dr. sc. Maldini.
VIDEO Veliki uspjeh europskih aktivista: Došao kraj uzgoju životinja u kavezima
odvratni likovi bez obraza