Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme ne idu karte; jednu za drugom gubi važne partije, i ozbiljno dovodi u pitanje autoritet najmoćnijeg čovjeka u državi. Nema znakova da mu se drma stolica. No treći mandat već mu se nakon prvih šest mjeseci pokazuje kao najteži dosad, donekle i očekivano, budući da i najuspješniji vladari s vremenom umaraju i sebe i druge. Kadrovska politika i dalje se pokazuje kao njegova najveća Ahilova peta. Nakon brojne seobe ministara u dva prethodna mandata, treća Plenkovićeva Vlada uredno ispunjava normu po kojoj u svakom kvartalu u prosjeku iz nje leti po jedan ministar, prvo Vili Beroš, a potom Josip Dabro. A između Beroša i Dabre dogodio mu se Zoran Milanović – najteži udarac koji je Plenković sam izazivao izborom "svoga" kandidata. Od njega se neće lako oporaviti, ako mu Milanović ne pomogne; čini se da šef Vlade sam za to nije spreman, gurajući glavu u pijesak da ne vidi da je izgubio predsjedničke izbore. Dragan Primorac povukao se na (ne)poznatu adresu, a njega ostavio na brisanom prostoru da prima kritike sa svih strana.