Prošle jeseni u našu je redakciju došlo nekoliko ljudi iz Googlea. Posve otvoreno su nam rekli kako ćemo preko njih dobivati sve manje i manje prometa. Dodali su kako postaju AI kompanija, kao i svi ostali tehnološki giganti. Dakle, više nitko ne skriva činjenicu da je era klikova na internetu gotova. Riječi su to koje je na svom predavanju “From Click to Trust – Regional News in the Age of Agentic AI” – u sklopu konferencije In Medias Press – iznio Sebastian Krause iz austrijskog Kleine Zeitunga, uz jasnu opasku kako mu je jasno da tu dijagnozu “pacijenti”, u ovom slučaju medijske i izdavačke kuće, možda ne žele čuti, ali ona je tu te joj se nema smisla odupirati, kao što se to činilo prije dvadesetak godina s internetom. Inače, Kleine Zeitung, list star preko 120 godina, te vodeći medij u Austriji po broju digitalnih pretplata (oko 80.000), čak 60 posto prometa dobiva iz Google Discovera, feeda koji se sve više puni AI sažecima, videom i sadržajem influencera, dok je prostor za vijesti sve manji.
Brojke su nemilosrdne. Uz to, umjetnoj inteligenciji, kaže Krause, izdavači više nisu ni potrebni. AI zna govoriti, ali ne zna što reći. A kako bi to saznao, za to mu je potrebno tek dvadesetak najvećih svjetskih izvora. Ne trebaju mu Kleine Zeitung ili Večernji list da otkrije tko je pobijedio na izborima u Mađarskoj – pojašnjava. Zabrinjavajući podatak tiče se same prirode posjetitelja. Kleine Zeitung bilježi 2,6 milijuna AI pretraživanja sadržaja tjedno, a omjeri su zapanjujući: na desetke tisuća strojnih posjeta dolazi tek nekoliko stvarnih čitatelja. Ipak, Krause odbija razmišljati o apokaliptičnom scenariju. – Možda ćete pomisliti da sam poludio, ali ovo je najbolja vijest otkako se bavim digitalnim novinarstvom. Ne možemo zaustaviti AI. Pokušali smo zaustaviti internet, pametni telefon i društvene mreže, nije išlo. Ali problem možemo pretvoriti u priliku, jer AI sve vraća na nulu i stvara ravnopravne uvjete za sve nas – kazao je te krenuo pojašnjavati kako recept Kleine Zeitunga za tu novu priliku počiva na tri stupa: ne boriti se protiv promjene, učiniti sadržaj strojno čitljivim i prihvatiti da je internet zasnovan na klikovima mrtav.
Oni koji žele sadržaj morat će ga platiti, a pretplatnici će vijesti moći konzumirati putem bilo kojeg AI asistenta koji će već ove jeseni polagano početi postajati dostupni na mobitelima, a već idućeg ljeta bi trebali postati standard. – Završilo je doba tzv. lažne publike, one koju smo različitim trikovima pokušavali natjerati da čitaju naš sadržaj, a u toj igri smo, zbog pravila po kojima se igralo, srozali kvalitetu sadržaja, a samim time i izgubili povjerenje čitatelja. Baš zato sada krećemo u novu priču u kojoj je to povjerenje ključ – kazuje Krause. Ključno pitanje u njihovoj redakciji od sada se svodi na jedno: “Što je u toj priči ono što samo naš novinar može ispričati? Ako je odgovor ništa, onda to nije priča.” Za regionalni brend, zaključuje Krause, odgovor je više lokalnog novinarstva i jedinstvenosti.
FOTO Pogledajte tko je sve došao na našu veliku konferenciju In medias press
– Više ne objavljujemo za algoritme. Radimo ono što ljudi stvarno žele, a ne ono što se sviđa Googleu. I mogu vam reći da nam se takav pristup u radu svima u redakciji više sviđa – zaključio je. A jesu li čitatelji doista spremni platiti pravu priču, o tome kako pomiriti monetizaciju i transparentnost te tko zapravo ima bolje podatke, redakcije ili tehnološke platforme, na panelu “Sadržaj je zaključan” raspravljali su predstavnici četiriju vodećih hrvatskih medijskih kuća. Pred publikom su sjedili Anamaria Todorić iz Večernjeg lista, Vlado Janković iz Jutarnjeg lista, Matej Lončarić s RTL-a i Miran Pavić iz Telegram/Presshaus grupe, dok je razgovor moderirao Petar Tanta iz agencije CTA.
Na pitanje koja je danas ključna brojka, je li to pregled, doseg, engagement ili nešto deseto, Anamaria Todorić odgovorila je da takve jedne brojke zapravo – nema. – Sve je bitna brojka. Svaki dan se lovi tri, četiri, pet ozbiljnih brojki, što zbog ispucavanja oglasnih kampanja, što zbog odnosa s klijentima – pojasnila je, a dilemu između ozbiljnih tema i prihoda odbacila je kao lažnu: – Nemamo dilemu. Ozbiljne i dobre teme nose i prihode. Problem nastaje tek kad se ozbiljne teme rade kao teška dosada.
Branila je i umjerenu dozu clickbaita, jer “mediji trebaju i zabaviti ljude”, a portalima je u doba umjetne inteligencije predvidjela ulogu mjesta relevantnosti gdje čitatelja čekaju prave, točne informacije, a ne lažne vijesti. Vlado Janković naplatu sadržaja koji je publika dvadeset godina čitala besplatno ne smatra nemogućom misijom. – Nije jednostavno, ali nije ni tako komplicirano. Mi smo prvi testirali i pokazalo se da ljudi nisu neskloni platiti, ali ako vide vrijednost – rekao je.
– Nema ozbiljnih tema bez ozbiljnih prihoda. Prihodi čuvaju neovisnost novinarstva – istaknuo je, dodavši da je hrvatsko tržište tiska postalo pretplatničko pa promjene u distribuciji nisu narušile stabilnost prodaje. Matej Lončarić podsjetio je kako je televizija odavno online. Televizor je danas najskuplji uređaj u kućanstvu, premium proizvod oko kojeg se okuplja obitelj, pa nema straha da će on tako skoro nestati – istaknuo je. Najveći pritisak, ocijenio je, dolazi od Mete i Googlea: – Tržište digitalnog oglašavanja u Hrvatskoj vrijedi oko 350 milijuna eura, a tek 60 milijuna ide premium izdavačima.
Procjena je da su domaći mediji samo u prvom kvartalu ove godine zakinuti za milijun eura. Govorio je i o piratstvu, vrijednom oko 100 milijuna eura te o tehnologiji zaštite sadržaja kojom se prati s kojeg telekoma sadržaj “curi”. Miran Pavić bio je najskeptičniji, a ideju o zajedničkim pretplatničkim paketima odlučno je odbio, uz obrazloženje kako je vlasništvo nad krajnjim korisnikom za njega nešto oko čega nema pregovora. Naplatu je opisao kao dugotrajan put.
– Svaka je zemlja prošla isti proces. U Norveškoj su prije dvadeset godina govorili da su ljudi škrti i da nitko neće platiti, a danas su apsolutni lideri – kazao je. Ipak, kada je riječ o medijskim portalima, njima ne predviđa svijetlu budućnost, dapače, već ih je proglasio gotovo mrtvima jer oni su, prema njemu, postali tek repozitorij sadržaja koji se konzumira drugdje. Lončarić mu je proturječio podatkom da portale mjesečno posjećuje 88 posto Hrvata, ustvrdivši da su “i te kako bitni i jaki mediji”, dok je Todorić zaključila da bi portali, umjesto da nestanu, mogli postati upravo mjesto relevantnosti. Panel je, kao i sama industrija, završio bez konačnog odgovora, ali uz suglasnost da se sadržaj koji nešto vrijedi mora i naplatiti.
Otvori KEKS Pay
