Gluhonijemi su, nema tome ni stoljeće i pol, bili smatrani teretom za društvo i odbacivani. To je kretalo od najmlađih uzrasta, pa tako gluhonijema djeca uopće nisu imala priliku ni okusiti kako je to krenuti u školu. Jedan od onih koji se nije želio pomiriti s tom činjenicom bio je Adalbert Lampe, uredski radnik, i sam gluhonijem, koji je s velikom vještinom podučavao djecu znakovnom jeziku, pisanju i drugim vještinama, a njegov je rad dokazao hrvatskim vlastima da postoji potreba za osnivanjem stručnog zavoda za rad s njima. Lampe je rođen u Petrinji 1842. godine, a već u ranoj dobi njegovi su se roditelji morali dobrano pobrinuti za njegovo školovanje. Adalbert je od rođenja bio gluhonijem, a u to je vrijeme najbliža škola za gluhonijemu djecu bila u središtu Habsburške Monarhije, u Beču, te je njegov otac, službenik Vojne krajine, isposlovao da vojska financira školovanje njegova sina. U dobi od devet godina Adalbert je počeo svoje školovanje 1851. i završio ga osam godina poslije. Pokazao se vrlo bistrim i pametnim učenikom te je osposobljen za zanimanje prepisivača, osobe koja je – u vrijeme prije pisaćih strojeva i računala – ručno prepisivala isprave.
Adalbert Lampe: uredski pisar koji je pokrenuo obrazovanje gluhonijemih osoba u Hrvatskoj
Vlasti su osjećale i određeni sram jer je jedinu obrazovnu ustanovu za gluhonijeme na vlastitu inicijativu pokrenuo i s uspjehom vodio običan uredski radnik pa su mu dali otkaz i od njega preuzeli vođenje škole
Još nema komentara
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.