Jedna od najupečatljivijih fraza moga djetinjstva glasi: "Šta će svit reć." Tada su mi te riječi zvučale kao mamin izgovor za odluku o tome što trebam odjenuti za odlazak u školu, jesam li dovoljno dobro iščetkao cipele i je li mi crta u kosi ravna onako kako treba biti. Ovo posljednje najviše mi je smetalo, bojeći se da bih zalizane kose na stranu mogao izgledati kao "mamin sinčić". Nikome nije bilo drago da ga se poistovijećuje s tim pojmom umanjene muškosti. Naravno, mami je bilo važno "šta će svit reć kako ga je pustila u školu", ali i meni je bilo važno što će onaj "moj svit iz škole reć", pa bih za svaki slučaj još pri izlasku iz kuće malo razbarušio kosu.