Dokumentarno-igrani film "Vrijeme zmajeva", emitiran prije desetak dana na RTL-u, zbunio je i one koji su ga gledali površno, ali i one koji su ga odgledali bez daha. Pa i reprizu. Je li moguće ono što je u filmu prikazano: znanstvenik londonskog Prirodoslovnog muzeja odlazi u Karpate jer su u špilji uz tijelo viteza, staro šest stoljeća, pronašli i smrznute ostatke  zmaja? Pravog, s krilima, koji je nekoć rigao vatru!

 Film se za Animal Planet Discovery Channela snimao tri godine, a RTL ga je emitirao pretpremijerno, prije nego na kanalu za koji je sniman  rekao nam je Drenislav Žekić, urednik programa na RTL-u.  Sniman je s velikim budžetom, s glumcima, kao na znanosti utemeljena moderna bajka. Emitirali smo ga prevedena i sinkronizirana na hrvatski pa je dojam time valjda pojačan  kazao je Žekić.

Čuvari blaga
 Zmajevi su postojali  kaže etnolog dr. Vitomir Belaj s Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, te dodaje uz osmijeh:  Samo u bajkama!
Bajkoslovlje je njegova struka, a proučavanje mitova i pronalaženje zajedničkih točaka među njima prava je poslastica.
 Riječ "zmaj" je muški oblik riječi "zmija". Engleski "dragon" i njemački "drache" potječu od grčke riječi drakon. Zmija nije ugodan zemaljski suputnik, a strah ili nelagoda u prepričavanju se pojačavaju pa zmija raste i dobiva čudne "anatomske" pojedinosti. Zmija doista ima noge, ljudi to znaju odavna. Izreka da netko nešto na sebi skriva "kao zmija noge" potječe od pogleda na kostur zmije. Vide se koščice njezinih udova
 Zmaj je morao biti strašan i velik zmijski mužjak. Bog iz kaosa stvara svijet, a zmija ga kvari. S kršćanstvom su zmajevi zapravo trebali "nestati", a žilavo se provlače jer su naši preci pokršteni, ali ne i obraćeni. Europski su zmajevi prizemna ili podzemna bića. Čuvari su zemlje. Grčka riječ "georgos" dosloce znači zemljoradnik, a odatle je i jedan krak mita o svetom Jurju. U Rusiji, gdje su se najizvornije očuvale stare bajke, zmaj, "skotiji bog", čuva blaga; ne samo stoku nego doslovce i bogatstva. Priče o zmajevima provlače se kroz povijest, a i u nas ih je podosta. U špilji Drakonji kod Bola na Braču, stoljetnom staništu isposnika, vidljiv je reljef zmaja.

Borba dobra i zla
Priče o zmajevima očuvale su se osobito u jugozapadnim rubovima Panonske nizine, Hrvatskom zagorju, Sloveniji i austrijskoj Koruškoj, gdje su našli mjesto u grbovima i simbolima gradova. Najsvježiji mit o zmaju potječe upravo sa zagrebačkog područja. Stariji ljudi iz prigorskih sela Čučerja, Vidovca i Kašine još se sjećaju prepričavanja svojih predaka o zmaju iz jezera u špilji na Medvednici. Govorilo se da je taj zmaj udario repom i prouzročio velik potres s požarom u Zagrebu 1882. Po njima, Zagreb je dobro i prošao: jer da je udarac bio jači, jezero bi i poplavilo grad.
 Slavenski Jarilo ili Juri junak je pretkršćanskih bajki. Mnogo je stariji od novozavjetnog arkanđela Mihovila i svetog Jurja, koji također ubijaju zmaja. Irci i Velšani također su ga prigrlili, a II. vatikanski koncil umalo ga je prognao iz katoličkoga kalendara kao graničnika između proljeća i ljeta jer je ustanovljeno da nikad nije postojao. Slavenske priče o svetom Jurju, pokazuje se, starije su i od Veda jer se u tim pričama još ne razabire koncept dobra i zla. Zmaj je uvijek na suprotnoj strani od Gromovnika, a u Makedoniji on čak i pomaže svetom Iliji  kaže profesor Belaj.
 Zmajevi nisu nikad postojali, a vjerovanje u njih ima dva temelja. Prvi su nalazi ostataka prapovijesnih životinja, a drugi su izvješća o postojećim velikim gmazovima poput varana  objašnjava kriptozoolog Aleksandar Žiljak, autor knjige "Kriptozoologija, svijet zagonetnih životinja". Zmajevi, kaže, nisu stvarni interes kriptozoologa jer pripadaju mitu.
Varani su najveći gušteri. Imaju malu glavu, vrlo su pokretni te palucaju jezikom. Dvadesetak ih vrsta živi u Africi, Aziji i Australiji. Afričke vrste, nilski varan i divovski varan dosegnu dužinu do dva metra. Nije isključeno da je i neki od nilskih varana narastao do veličine primjerene za ulazak u legendu.

Ima ih i danas
Jedini znanstveno priznati zmaj jest varan  komodski zmaj. Otkriven je 1914. na indonezijskom otočiću Komodo. Dug je do tri i pol metra, a težak 120 kilograma. Iako ne bljuje vatru, ugriz mu je otrovan zbog bakterija u slini. Kako su se mitovi o zmajevima, poput aztečkog Quetzalcóatla, perzijskog Azhi Dahake, grčke Delfine, nordijskog Fafnira, maorskog Hine kororaka i rimske Hidre rasprostranili cijelim svijetom?
 Ljudi misle da svijet nekad nije bio povezan kao danas. Netočno. Mnogi su s višegodišnjih putovanja svijetom donosili i prenosili najrazličitije priče. Neki putopisci zapravo i nisu previše putovali, ali su predano bilježili sve što su čuli  smatra Žiljak.

Horori su, čini se, oduvijek bili na cijeni. Zmajevi kakvi se prikazuju nisu mogli postojati jer u prirodi do danas nije otkriven nijedan kralježnjak sa šest udova, a prema većini opisa, zmaj bi, uz četiri noge, trebao imati i par krila. Zmajevi su opisivani kao velike životinje, teške bar oko pola tone, te je nemoguće da su se ikad vinuli u zrak jer je biološka granica za letače oko 50 kilograma, kaže Žiljak. Odbacuje i teoriju iz filma da su zmajevi letjeli s pomoću mjehura napunjena vodikom: izumrli bi od samozapaljenja poput cepelina "Hindenburg". Nije moguće ni to da su zmajevi bili inteligentna bića jer bi, prema onome što im se pripisuje, bili vrhunski grabežljivci. U tom bi slučaju nevjerojatno bilo da su ih istrijebila "niža" bića.

Pretpostavlja se da bi zmajevi, da postoje, imali lagane i šuplje ali vrlo čvrste kosti, u kojima bi praznine bile povezane nizom koštanih niti. Uz četiri noge s dugim kandžama, zmajevi imaju i dug rep, koji im u letu služi kao kormilo. Na golemu prsnom košu smješteni su za let nužni moćni mišići. Snažni mišići su i na velikoj lubanji kako bi zmaj mogao silovito zagristi plijen. Bljuje vatru zahvaljujući mikrobima koji razgrađuju hranu te stvaraju metan, koji se pohranjuje u mjehuru unutar zmajeva tijela. Kada ih, po potrebi, izdahne, u kontaktu sa zrakom i ultraljubičastim zračenjem oni se zapale.

Zmajevi i danas intrigiraju mnoge, a nezanemariv je broj i vidioca. Tako je jedan kanadski autostopist lani u planinama Britanske Kolumbije u Alberti vidio četveronožnog zelenog zmaja u ramenima široka oko četiri i pol metra prije no što je odletio. Zmaj je navodno viđen i na slapovima Nijagare 17. veljače 1998. godine. Susret s morskim zmajem u Atlantiku 1860. imao je i ravnatelj haaškog ZOO-a Peter Karl Hesling. Na otoku u tjesnacu Juan de Fuca F. W. Kemp je 10. kolovoza 1932. vidio morsku zmiju ili zmaja, a i kalifornijski su ribari često opisivali susrete s vodozemcima duljim od tri metra.

41

JESTE LI OVO UOČILI?

U Beogradu zasvirala hrvatska himna. Regija bruji o sceni koja se dogodila čim je završila

Video sadržaj

SUSRELI SE NA PLESU

FOTO Srdačni zagrljaj pored moćnih letjelica: Pogledajte kako je Plenković dočekao šefa NATO-a

s crvenog tepiha

Večer raskoši i glamura: Ovo su najbolje odjeveni sa 83. dodjele Zlatnih globusa

Izlazak iz sjene prvog predsjednika

Prije osamostaljenja Hrvatske, oblikovao se novi pokret s Tuđmanom kao ključnom figurom

Tko bi rekao

Protein nije samo za teretanu, evo što se događa kad ga počnemo jesti svaki dan

Objavljen je novi poziv: Dio građana može do novčane potpore od gotovo 2.000 eura, rok za prijavu je 9. veljače, provjerite detalje