Mjesto uzgoja Kivi podnosi
zasjenu, ali najviše voli sunčana mjesta s nekom vrstom potpornog
sustava (zid, ograda, sjenica, stablo, pergola). Zaštita od jakih
vjetrova i proljetnih jakih pljuskova i tuče vrlo je važna jer su mladi
izbojci i listovi izrazito krhki.
Potporni sustav Biljci je
potreban stalni potporanj po kojem će se "penjati" i širiti
izbojke. U vrtnom uzgoju pogodne su visoke balkonske ograde, strehe ili
južni zidovi kuća s ugrađenim gredama ili rešetkama. U plantažnom
sustavu preporučuju se grede u obliku slova T, visoke 3 metra. Grede se
postavljaju u nizovima (razmak 3- 4 m) i povezuju žicom, slično kao kod
uzgoja vinove loze. Glavnu stabljiku valja držati uspravnom do žice (ne
smije se uvijati).
Tlo Najpogodnija su blago
kisela tla (pH 5 6,5) bogata raspadnutom organskom tvari.
Natapanje Tijekom vegetacijskog
razdoblja kiviju su potrebne velike količine vode, ali tlo mora biti
kvalitetno drenirano.Ljeti se biljke moraju redovito zalijevati jer
suša izaziva stres koji je poguban za plodonošenje i biljku. Simptomi
su suše venuće, smeđenje i sušenje listova te potpun gubitak listova
(defolijacija) i rast novih izbojaka ako je suša stalna. Problemi
vezani za natapanje najčešći su uzrok uginuća kivija.
Dohrana Kivi je velik potrošač
dušika (nitrata) pa se dušična gnojiva trebaju umjereno stalno rabiti
tijekom prve polovice vegetacijske sezone. Primjena gnojiva u kasnoj
vegetaciji pridonosi povećanju ploda, ali ne i njegovoj kvaliteti, pa
se ne preporučuje. Na bazičnim (alkaličnim) tlima (ilovasta tla) u
ožujku se dohranjuje površinskim granuliranim gnojivom za citruse
potrebno ga je posipati oko vrata korijena biljke i dobro zaliti.
Sljedeća dohrana preporučuje se nakon oplodnje, a zatim po potrebi do
početka ljeta. Malčiranje dobro odstajalim stajskim gnojivom korisno
je, ali treba izbjegavati dodir gnojiva i stabljike (truljenje,
infekcija, opeliina). S dohranjivanjem treba početi godinu dana nakon
sadnje, ne odmah poslije sadnje.
Sadnja i orezivanje Na
plantažama se sade nizovi biljaka uz T grede povezane žicama. Razmak
među biljkama mora biti oko 3 ma, a sadi se 9 ženskih biljaka za kojima
slijedi jedna muška. Orezivanje kivija nužno je za kvalitetan urod
svake godine i to nekoliko puta u godini, ljeti i potkraj zime. Tehnike
se baziraju na zamjeni izbojaka, a ovise samo o vrsti korištena
potpornog sustava. Obično se glavna stabljika usmjerava do žice
razapete na visini od 2 m te pušta da se uz nju počne povijati,
penjati. Kad se vrh izbojka počne kovrčati (poput svinjskog repa), reže
se i pušta rast novog izbojka iz lisnog pazušca. Nakon dvije godine na
glavnoj se stabljici javljaju mnogobrojni postrani izbojci na kojina se
u vegetacijskoj sezoni javlja novi bočni izdanak. Ljeti se
odstranjuju ne-cvjetajući postrani izbojci. Za mirovanja (kasna jesen,
kasna zima) treba odstraniti stare izbojke (koji su rodili prethodne
sezone), slabe, bolesne i zapetljane izbojke. Jednogodišnji izbojci
orezani na dužinu 8 pupova ostavljaju se u razmaku od 30 cm .
Razmnožavanje Sjemenke iz
zrelih plodova siju se u proljeće u finu, donekle pjeskovitu crnicu
koju treba neprestano održavati vlažnom (ne mokrom). Prema nekim
uzgajivačima, hladno-stratificirano sjeme ima veću klijavost.
Biljke izrasle iz sjemena imaju divlje karakteristike i potrebno ih je
cijepiti plemkom odabrana kultivara .
U hladnijim podnebljima preporučljivo je uzgajati kivi uzgojen iz
reznice jer se pri ugibanju biljke na proljeće javlja novi izdanak
istih odlika (kod cijepljene biljke tjera divlja podloga).
Najbolje je uzimati zrele (tvrde) reznice nakon zimskog
pothlađivanja, a mogu poslužiti i poluzrele reznice uzete u
srpnju. Kivi se također može razmnožavati grebenicama.
Bolesti Kivi je otporan na
većinu bolesti, ali velika količina vlage u zraku u gusto sađenih
biljaka može uvjetovati pojavu lisnih uši. Za mlade su izbojke opasni
puževi i, neobično, mačke koje se rado trljaju uz stabljike zbog mirisa
slična mačjoj metvici (Nepeta cataria). Berba: Biljke počinju rađati
četvrte ili pete godine nakon sadnje. Zrioba plodova ovisi o podneblju
uzgoja i kultivaru, ali najbolje je pričekati početak studenog.
Sjemenke moraju biti posve tamne (crne). Plodove (posušene, nipošto
vlažne) valja skladištiti u plastičnim vrećicama u hladnjaku i po
potrebi vaditi na sobnu temperaturu zbog završetka zriobe.
Pravilno skladišteni plodovi ostaju svježi i jestivi nekoliko mjeseci,
što je pridonijelo dostupnosti tog voća u mnogim zemljama.
Tajne uzgoja
Otvori KEKS Pay
