Percepcija nogometnih ljubitelja o trenerima je nerijetko iskrivljena, trenerski posao jedan je od najnezahvalnijih poslova općenito u momčadskim sportovima, a posebice u nogometu. Kako je naš reprezentativac Mateo Kovačić nedavno rekao u povodu smjenjivanja trenera u Chelseaju - uvijek je lakše promijeniti trenera nego 30 igrača, iako su nekad krivi isključivo igrači. More je situacija u kojima trener može biti izniman stručnjak pa i pedagog, ali da unatoč svemu savršeno napravljenom iz trenerske perspektive, igrači jednostavno ne naprave točno ono što im je bilo rečeno i tako ne postignu željeni rezultat (npr. Jose Mourinho u Manchester Unitedu ili Antonio Conte u Tottenhamu). Svakom treneru u povijesti profesionalnog nogometa se barem jednom dogodio poraz koji mu se nije trebao dogoditi, a kad biste slušali isključivo emocijama uvjetovane navijače nakon tih poraza, onda po toj logici nijedan trener na svijetu ne bi bio dobar, što jednostavno nije i ne može biti istina.
Sad kad smo s dnevnog reda apsolvirali nelogično navijačko shvaćanje trenerskog posla, vrijeme je da objektivno nešto kažemo o trenerima u hrvatskom prvenstvu. Brojke nam kazuju da HNL nikad u povijesti nije imao tako uspješne trenere a da su pritom i toliko mladi.
Bišćanova četiri trofeja
Prosječna dob trenera u HNL-u je trenutačno 47 godina i devet mjeseci, što je najmanje u 30 godina koliko postoji HNL. Taj je prosjek drastično smanjen i tijekom same sezone trenerskim smjenama, posebice onima u Dinamu i Rijeci; 69-godišnjeg Antu Čačića zamijenio je 25 godina mlađi Igor Bišćan, dok je 64-godišnjeg Talijana Sersea Cosmija na klupi Rijeke zamijenio 18 godina mlađi Sergej Jakirović.
Na spomen Bišćana vrijedi napomenuti da on za 44-godišnjeg stručnjaka već u trenerskoj karijeri ima četiri osvojena trofeja. S Rijekom je osvojio Hrvatski kup, a bio je uspješan i u drugom rangu našeg nogometa te je s Rudešom iz Druge lige ušao u Prvu ligu. Najveći uspjeh mlade trenerske Bišćanove karijere je zasigurno osvajanje dvostruke krune s ljubljanskom Olimpijom, čime je prekinuo dugogodišnju dominaciju Maribora. Kad u kontekst dovedemo podatak da čak 72 posto svih trenera u povijesti HNL-a nije nikada u karijeri osvojilo ni jedan trofej, ova postignuća još više dolaze do izražaja.
Iako je pozicija Hajdukova trenera iznimno vruć stolac na kojem ste automatski negativac ili krivac čim nešto zapne, čak i prije bilo kakvih utakmica, treba priznati da je 45-godišnji Ivan Leko vrhunski stručnjak. U usporedbi sa svim trenutačnim trenerima u HNL-u, ima najveći trofej u svojoj riznici - naslov prvaka Belgijske prve lige s Club Bruggeom, s kojim je uspio osvojiti i tamošnji Kup i Superkup. Činjenica da je u dosadašnjoj karijeri osvajao 1,92 boda po utakmici, a da je nerijetko bio strateg i momčadima nominalno iz sredine ili sa dna ljestvice (Saint-Truiden, Antwerp, Leuven), puno govori o njegovoj trenerskoj kvaliteti. Uz Bišćana i Leku još jedan trener iz HNL-a u karijeri ima više trofeja, a to je Slavenov strateg Zoran Zekić koji je, nakon povijesnih europskih uspjeha s Osijekom, u Sheriffu bio poprilično suveren osvojivši naslov moldavskog prvaka i dva puta Kup. Napredak se vidi i na ovosezonskim igrama "farmaceuta".
Već smo spomenuli i Sergeja Jakirovića, koji je Rijeci praktički preko noći drastično povećao prosjek osvojenih bodova po utakmici, s 1,00 na 2,17. Također, riječ je o trofejnom treneru koji je lani u BiH napravio čuda i apsolutno dominirao s mostarskim Zrinskim u tamošnjoj Premijer ligi. Trofeje su osvajali i Šibenikov trener Damir Čanadi te trener Varaždina Mario Kovačević, što znači da 60 posto trenutačnih trenera u HNL-u ima neki trofej. Kad to usporedimo s brojkom od samo 28 posto trofejnih trenera u povijesti HNL-a, shvaćamo da je sada trenerski renome vrlo visok.
Karizmatični treneri
Čak i oni treneri koji nisu trofejni pokazuju velik talent i potencijal. Posebno se to odnosi na trenutačno najmlađeg trenera u HNL-u, 39-godišnjeg Gonzala Garciju koji s Istrom već sezonama (finale Kupa, cijela ova sezona) postiže bolje rezultate nego što bi Istra, sudeći prema snazi momčadi, trebala postizati. I treneri poput Silvija Čabraje u Lokomotivi te Željka Sopića u Gorici pokazali su da itekako imaju karizmu i pristup poslu kojim zaslužuju trenerski posao u momčadima HNL-a. U principu, treneri u HNL-u nisu više oni klasični "bacači floskula" na kakve smo bili prije naviknuti i svaki njihov javni nastup donosi neku konkretnu informaciju.
Kad sve te podatke i dojmove svedemo pod zajednički nazivnik, dolazimo do jasnog zaključka - trenutačni trenerski sastav HNL-a, ukupno gledano, trebao bi imati vrlo blistavu budućnost.
Veličanje lika i djela tipa koji je odbio igrati za Hrvatsku reprezentaciju po naredbi konobara i njegovog partijskog šefa.