Povijest nas je naučila da su utakmice nakon reprezentativne stanke često nezgodne pa je i Dinamo znao imati problema u svojoj prošlosti kad bi se reprezentativci vratili u plavu svlačionicu nakon obveza u raznim reprezentacijama. Prije utakmice Dinama i Osijeka na to je upozorio i iskusni Branko Ivanković koji je vodio plave u tri navrata, doduše u to vrijeme su imali puno više reprezentativaca. No ako je ona i postojala, bojazan ovaj put nije bila opravdana – plava momčad istrčala je apsolutno angažirana, rastrčana, razigrana i nadasve efikasna. Protiv takvog Dinama gosti iz Osijeka jednostavno nisu imali nikakve šanse. Doduše, nikad se ne zna bi li utakmica krenula u nekom drugom smjeru da je Osijek kod 0:0 iskoristio svoju priliku. Međutim, s obzirom na to kako je Dinamo izgledao u subotu poslijepodne, ne vjerujemo da bi se dogodilo kakvo iznenađenje. Postao je stroj koji 'melje' svoje suparnike.
Kovačević je vjerovao radu
Dinamov trener Mario Kovačević uvjeravao nas je kako će njegova momčad nakon stanke biti još bolja. Bilo je malo sumnji u to, jer je i tijekom jeseni u kojoj je plave obilježilo puno oscilacija Kovačević govorio da momčad odlično radi na treninzima, da će biti sve bolja. Sve se to sad i obistinilo, Dinamo u nastavku prvenstva izgleda fenomenalno, plavi su postali strašno efikasni i tako naplaćuju svoj trud na travnjaku, koji je stvarno velik.
Znali su plavi i prije rano uhvatiti suparnike, ali onda su obično skidali nogu 's gasa', umrtvljivali igru i čekali kraj. No u posljednje vrijeme plavi igraju drukčije, igraju baš prema željama svojih navijača. Ofenzivno i atraktivno, idu na svaku loptu. Dosta se dugo čekao taj presing plavih, a sad je protiv Osijeka bio vrhunski. Takva igra nagradila je Kovačevićevu momčad sa sedam pogodaka u mreži Osijeka.
Da, znamo da će uobičajeni kritičari reći da Dinamo pokazuje dominaciju zato što nam je liga slaba. Možda nije posebno kvalitetna, ali da je Dinamo ozbiljno napredovao, vidljivo je tijekom ovog proljeća. Očito su igrači prihvatili taj stil igre na koji se čekalo pa do izražaja dolaze i njihove pojedinačne kvalitete. Užitak je gledati Belju kako zabija, pa i petom ako treba, Stojkovića kako postiže pogotke i upisuje asistencije te Vidovića kako se probudio i postaje sve važnija karika Dinama. Vezni red i dosad je odlično funkcionirao. Mišić, Zajc i spomenuti Stojković čine ozbiljan stroj kojem će, ako nastave s ovakvim partijama, teško itko stati na kraj do kraja prvenstva, a razloga za tako angažiranu igru i dalje ne nedostaje.
Nastavi li Dinamo igrati efikasno kao u ovom proljetnom dijelu, mogao bi srušiti i neke rekorde. Bodovne neće rušiti, da pobijedi u svim susretima do kraja, imao bi 90 bodova što je odličan učinak, ali rekord su 92 osvojena boda. No mogu rušiti rekorde po broju postignutih pogodaka, sada su već na brojci od 75 golova, što je gotovo 2,7 po utakmici u cijelom prvenstvu. U 2026. godini u HNL-u u prosjeku zabijaju 3,36 pogodaka po utakmici. Do kraja prvenstva preostalo je samo osam utakmica, i ako plavi u tom razdoblju postignu "samo" deset golova, dostići će rekord iz Lige 10 od 85 postignutih pogodaka, a lako ga i nadmašiti. Nastave li zabijati kao dosad, u ovoj kalendarskoj godini mogli bi do kraja sezone postići više od 25 pogodaka, što bi ih dovelo do nevjerojatnog broja od stotinu golova u sezoni naše lige.
U postizanju pogodaka prednjači odlični Dion Drena Beljo, već 22 puta bio je strijelac u HNL-u. Teško će srušiti rekord Eduarda da Silve koji je bio strijelac 34 pogotka iz sezone 2006./07., ali može prestići Gorana Vlaovića koji je 29 puta bio strijelac u sezoni 1993./94., a toliko je zabio i Angelo Henriquez (2014./15.). Gotovo je sigurno da će dostići i 24 pogotka Mislava Oršića, a već je sad izjednačen s Dujom Čopom.
Boban je imao strpljenja
No nije Beljo usamljen, Bakrar je postigao sedam pogodaka, a Kulenović (koji je u međuvremenu otišao) i Hoxha po šest. Za tako efikasnu igru zaslužni su i vezni igrači Dinama, tako je Luka Stojković upisao deset ili 11 asistencija, posebno briljirajući ovog proljeća ovisno o izvoru, a tim je asistencijama dodao i šest pogodaka. Šest asistencija, ali već i osam pogodaka ima Miha Zajc, tako da je jasno kako se plava momčad sjajno posložila.
Jedna od najvažnijih, možda i ključnih riječi jest strpljenje. Nju u svom vokabularu kroz povijest nisu imali čelnici Dinama, nikad je uglavnom nemaju ni navijači, koji žele atraktivan i efikasan nogomet odmah i sad. No ona je dio vokabulara Zvonimira Bobana. Kad se tražio odlazak Marija Kovačevića, Boban nije dopustio smjenu, stao je iza trenera i pokazao strpljenje jer je očito vjerovao u svoj rad. Dobro, nije previše vjerovao u Luku Stojkovića, ali i tu se može reći da je imao strpljenja i nije ga silom prodao. Sada mu se sve to višestruko vraća.